BIJELJINA - Najveća želja šestogodišnje Nikoline Simić iz sela Glavičice kod Bijeljine, koja se od rođenja bori sa epilepsijom, je da joj majka kupi đačku torbu koju će napuniti bukvarom, sveskama i bojicama, pa da sa osmijehom ode zdrava u školu, gdje će je dočekati drugari i njeno mjesto u klupi.
Da bi ostvarila svoj san, Nikolini je potrebna podrška humanih ljudi kako bi mogla dobiti neophodan lijek i redovno odlaziti ljekarima.
Ova hrabra djevojčica unijela je mnogo radosti u živote svojih roditelja Milana i Milene Simić, koji su prije njenog rođenja izgubili tri sina. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su u naručje uzeli svoju djevojčicu, ali opaka bolest je ukrala njihove osmijehe.
Nedugo po rođenju ljekari su utvrdili da Nikolina boluje od epilepsije i tada počinje borba njenih roditelja da joj obezbijede lijekove i koliko-toliko bezbrižno djetinjstvo.
- Za 19 godina braka dobili smo sina koji je preminuo nakon dvije i po godine, potom drugog koji je preminuo nakon dva i po mjeseca, a zatim i trećeg koji je živio svega 25 dana. Nakon gubitka naših dječaka radili smo genetske pretrage i ljekari su nam saopštili da jedinu šansu imamo ako rodim djevojčicu. Našoj sreći nije bilo kraja kada je na svijet došla Nikolina, a opet s druge strane i tuga je prevelika što svaki dan gledamo njenu borbu za život - ispričala je Milena Simić.
Ističe da je Nikolina odmah po rođenju bila premještena u Institut za majku i dijete u Beogradu gdje su ljekari utvrdili da boluje od epilepsije.
Da je ova šestogodišnjakinja pravi mali borac potvrdiće svi koji je poznaju. Vesela, nasmijana djevojčica, krupnih zelenih očiju i pogleda ispunjenog vedrinom ne dozvoljava da joj teška bolest ukrade najljepše trenutke djetinjstva.
- Uprkos bolesti, Nikolina je dobro i poslušno dijete. Čini mi se ponekad da odrasta i brže od svoje generacije, razumije ako nešto ne možemo da joj priuštimo i nikada se ne ljuti zbog toga - ispričala je Simićeva i dodala da njenoj kćerki najteže pada to što još nije krenula u školu.
Nikolini je zbog bolesti otežan govor pa je to još jedan od razloga zašto nije sa svojim vršnjacima sjela u đačku klupu. Uprkos teškoj bolesti, ona sama kod kuće uči da piše, sabira i oduzima, a ako se njeno zdravstveno stanje poboljša, na jesen bi trebalo da krene u prvi razred.
- Već sada mi govori da joj kupim đačku torbu, sveske i olovke, a odnedavno smo je upisali na folklor. Nismo ni slutili da će muzika, igre i druženje sa vršnjacima toliko pozitivno uticati na nju - dodala je Nikolinina majka.
Da bi se izborila sa teškom bolešću, ova djevojčica svakodnevno pije sirup "kepra" za koji njeni roditelji mjesečno moraju izdvojiti 170 KM za dvije flašice.
Zbog bolesti ćerke Milena nije u mogućnosti da se zaposli, a njen suprug mjesečno održavanjem groblja uspije da zaradi oko 300 KM, što nije dovoljno ni za osnovne životne namirnice. Tešku materijalnu situaciju dodatno im otežavaju i odlasci u Beograd na kontrole i kod logopeda. Zbog svih nedaća koje im je život natovario na leđa, Simićima je prijeko potrebna pomoć humanih ljudi. Milena Simić kaže da su im humani ljudi jedina nada s obzirom na to da nemaju bližih rođaka koji bi im mogli pomoći.
Apel za pomoć
Humanisti koji žele mogu pomoći i olakšati svakodnevnu borbu porodice Simić uplatom na žiro-račun u Pavlović banci broj 554-402-00664601-58 na ime Milan Simić. Dobri ljudi mogu kontaktirati i sa majkom Milenom pozivom na broj telefona 065/367-575.
(Glas Srpske)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
