Da li mir u Bosni i Hercegovini zaista postoji, i zašto i dalje pričamo o suživotu nakon skoro 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma? Živimo li devedesete prošlog vijeka i u novom vijeku, kao i kada će suživot postati život?
Na ova i mnoga druga pitanja odgovore su dali Dajana Bašić, studentkinja psihologije i predsjednica Omladinskog centra Prnjavor, i Kenan Hodžić, pravnik i sekretar Odbora za međureligijsku saradnju Zenica, gosti podcasta "Pogledi", banjalučkih "Nezavisnih novina" i Nes radija.
Naši sagovornici su mladi aktivisti, koji su jako angažovani u svojim zajednicama.
Kenan Hodžić rođen je 1991. godine, pred početak sukoba u BiH, dok je Dajana Bašić rođena 2001. godine, i ta decenija razlike između naših sagovornika obilježena je strašnim događajima.
"Često sam razgovarao sa ljudima iz međunarodne zajednice i često se pominje termin tranzicijsko društvo. Ja sam ih pitao da li može tranzicija da traje 30 ili više godina, nekako to nije normalno. Te godine iza nas su zaista strašne, i nije čudno da te teške i strašne stvari obilježavaju i našu stvarnost, kao i mladih ljudi koji su rođeni daleko iza tih sukoba", kaže Hodžić i napominje da svi živimo u demokratiji i da imamo mogućnost da mijenjamo stvarnost svake dvije ili četiri godine.
"Za promjene treba imati volje, a da bi se imalo volje, potrebno je imati i ljubavi prema sebi i prema drugima", smatra Hodžić.
Da ljubavi u bh. društvu ipak ima, smatra Dajana Bašić, ali napominje da je vjerovatno potisnuta unutar trauma koje su se neminovno desile ljudima koji su živjeli u periodu sukoba.
"Ja tada nisam bila ni rođena, pa ne mogu ni znati kako je izgledao život devedesetih, ali poštujem životno iskustvo svih koji su te godine preživjeli. Mislim da se svemu tome iznova vraćamo, jer generacije naših roditelja nisu uspjeli prevazići te traume na pravi način. Odrasli su u kapitalističkom društvu, gdje se nije pričalo i emocijama, osjećanjima, doživljajima. Nisu na adekvatan način radili na prevazilaženju tih trauma u vrijeme rata, a s obzirom na to da se kroz medijske i političke narative vraćaju te teme, na taj način tim ljudima naviru i sjećanja", smatra Bašićeva.
Ističe da je kroz proučavanje psihologije došla do zaključka da bi svi ti ljudi morali da se suoče sa svim situacijama koje su se desile i da krenu dalje.
"Dok se to ne desi, upravo će se dešavati da mi mladi, koji nismo ni živjeli u tom periodu, budemo nenamjerno uvučeni u te teme", smatra Bašićeva.
U podcastu "Pogledi" saznaćete koja su moguća rješenja, prema mišljenju ovih mladih ljudi, da bh. društvo iza sebe ostavi teško breme prošlosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
