U tanko rezanim, prženim i posoljenim kriškama krompira svjetska populacija uživa stotinama godina, a čips je vjerni pratilac aperitiva, putovanja, gledanja filmova ili fudbalskih utakmica.
Ali ova popularna i danas lako dostupna grickalica prvi put je predstavljena kao ekskluzivitet mondenog američkog ljetovališta, dostupna samo odabranima, a nastala je iz - osvete.
Po završetku ambasadorskog službovanja u Francuskoj, gastronomski osviješteni Tomas Džeferson vratio se u Sjedinjene Američke Države s receptom za pomfrit, osnosno za krompir pržen na francuski način.
Jelo se iz njegove elegantne trpezarije u Montičelu 1789. godine proširilo zemljom pa je tako u ljeto 1853. dospjelo i na jelovnik restorana u otmjenom odmaralištu "Moon Lake Lodge" u blizini Njujorka, u čijoj je kuhinji radio vrsni šef Džordž Krum, tašt i težak čovjek.
Krumu se niko nije usuđivao prigovoriti, ali prema predanjima, upravo je u avgustu te godine ništa manje težak i zahtjevan gost, poznati željeznički magnat Kornelijus Vanderbilt, vratio pomfrit u kuhinju uz opasku da je gnjecav, te da nije dovoljno tanko rezan.
Krumova osveta
Bijesan zbog kritike, Krum se odlučio osvetiti, te je krompir izrezao što je tanje mogao, dobro ga rashladio u vodi, pržio ga dok nije postao krt i na kraju dobro posolio. Tako spremljen krompir mrvio se na najmanji dodir viljuške, a u to vrijeme i na takvo prestižnom mjestu bilo je nezamislivo ne koristiti je.
Ali Krumov osvetnički plan nije postigao željeni učinak jer se gost oduševio hrskavim kriškama krompira i zatražio još. Tako je nastao specijalitet kuće, "Saratoga Chips" koji se posluživao za to posebno načinjenim širim, te vrlo blago zaobljenim srebrnim kašikama.
Kada je osam godina kasnije Krum otvorio vlastiti restoran "Crumbs House" u Aveniji Malta blizu jezera Saratoga, posjećivala ga je tadašnja društvena elita, a na svakom stolu nalazila se po velika korpa s posoljenim čipsom.
Uskoro je jelo postalo neizostavni dio ponude u restoranima šorpm istočne obale Sjedinjenih Američkih Država.
Prvi čovjek zaslužan za to što se čips našao na policama prodavaonica bio je Vilijam Tapendon iz Klivlenda. Pripremao ga je na vlastitom šporetu i sam razvozio, a porastom potražnje svoje je skladište pretvorio u jednu od prvih tvornica čipsa 1895. godine.
Ranih 20-ih godina prošlog vijeka izumljena je mašina za guljenje krompira, što je ubrzalo pripremu čipsa - tada se prodavao u rinfuzi te kupcima davao u papirnatim vrećicama.
Za prekretnicu u distribuciji čipsa zaslužna je Laura Skuder, koja nije samo započela s njegovom masovnom proizvodnjom već je zaslužna i za izum vrećica od voštanog papira koje su osiguravale svježinu proizvoda.
U isto vrijeme pojavila se i celofanska vrećica, a 1933. godine i prve štampane vrećice od masnog papira, što je otvorilo put isticanju robnih marki te konkurenciji na tržištu.
Sagledavši cijelu priču, da se zaključiti da čips nije samo najomiljeniji zalogaj zapadnog svijeta već i simpatičan primjer kako je kulinarska osveta neskromnog šefa postala jestiva svjetska atrakcija.