Zdravlje

Pratite nas na Google news

I djeca mogu da budu depresivna

I djeca mogu da budu depresivna
Foto: N.N. | I djeca mogu da budu depresivna
Tanjug

Depresija se obično vezuje samo za odrasle osobe, ali i ne i za djecu. Međutim, i mališani mogu biti depresivni, čak i bebe, ali se kod njih to stanje drugačije manifestuje, pa često ostaje neprepoznato.

Za djecu se vezuje radost, veselje, te ni pedijatri i ljekari opšte prakse, koji su najčešće u kontaktu sa djecom i roditeljima, često ne prepoznaju depresiju kod djece i adolescenata.

Dječji psihijatar prof. Milica Pejović Milovančević kaže za Tanjug da depresija kod djece ima drugačiji pojavni oblik nego kod odraslih.

To, veoma teško stanje za pojedinca, praćeno je kod odraslih gubitkom energije, interesovanja, radnog elana, neraspoloženjem, somatskim bolovima, a kod djece ljutnjom i besom, iritabilnošću.

"Sve te simptome ima i dete, ali za razliku od odraslih koji se povuku, deca se protiv takvog stanja bore nervozom, iritabilnošću i budu ljutita. To se kod njih prepoznaje kao bezobrazluk, nevaspitanje, a oni se ustvari bore protiv sopstvenog lošeg osećanja", navela je ona.

Neprepoznata depresija može da dovede do veoma teškog stanja, pa čak i da se završi suicidom.

Odmah poslije saobraćajnih nesreća vodeći uzrok smrtnosti kod djece i mladih je samoubistvo.

"Imali smo dece koja su pokušavala suicid sa osam godina. Neka deca su izvršila samoubistvo pre desete godine života. Oni imaju jasne razloge zbog čega su to pokušali ili uradili - to je nezadovoljstvo školom, nezadovoljstvo roditeljima, vršnjackim odnosima", navela je Pejović Milovančević.

"Crne misli" kod djece treba da "upale lampice za uzbunu" kod roditelja, da postoji problem mentalnog zdravlja i da treba da potraže pomoć. Milovančevićeva pojašnjava da je samopovređivanje ili pokušaj samoubistva znak ozbiljne patnje mladog čovjeka, koja nije prepoznata na vrijeme.

Sa jedne strane sve je više mladih kojima je potrebna pomoć psihijatra, a sa sa druge strane Srbija ima realativno malo specijalista koji se bave tom problematikom.

Dečjom psihijatrijom u Srbiji se bavi 40 do 50 ljekara, a postoji potreba za duplo većim brojem.

"Ministarstvo zdravlja je prepoznalo problem i sve više se odobravaju specijalizacije iz dečje psihijatrije. Trenutno je u treningu deset do 15 ljekara, ali su potrebe velike", kaže naša sagovornica.

Dodaje da je danas i sve više dece sa razvojnim poremećajima (poremećaji iz spektra autizam, hiperkinetski poremećaj s poremećajem pažnje).

"Postoje potrebe za unapređenjem službi, da se edukuju pedijatri da bolje prepoznaju problem. Takođe, moraju se bolje iskoristiti razvojna savjetovališta da takva djeca što ranije dobiju odgovarajući tretman, da mogu bolje da funkcionišu", navela je dr Pejovicć Milovančcevicć.

Niko se nije izlečio od autizma i intelektualne ometenosti ali, kako kaže, ako se bolest prepozna u ranom uzrastu i započne stimulativni tretman, takva djeca mogu bolje da funkcionišu.

Često porodice koje imaju djecu sa takvim problemom ne znaju kako da se nose sa tim.

Prvi put u prošloj godini u Srbiji organizovani su treninzi za ljude iz zdravstvenog sistema, koji će naredne godine raditi sa više od 90 porodica koje imaju decu sa smetnjama u razvoju (dve do devet godina), s ciljem kako da poboljšaju komunikaciju, da se smanji agresivno ponašanje.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije