Mnogima se san prekida i to je potpuno normalno. Malo ko spava baš punih 7-8 sati bez ijednog buđenja, ali ti budni intervali tako kratko traju da ih obično i ne primjećujemo i ne sjećamo ih se.
Međutim, oni koji ih registruju, a naročito oni koji se zbog njih brinu, teško se ponovo uspavaju. Zato je prvi savjet svih stručnjaka za nesanicuda ne doživljavate alarmantno ovakvu pojavu. Ako se ona ponavlja, preko dana razmislite šta bi mogao biti uzrok i trudite se da ga otklonite. Da li vam ostaje uključen televizor pa vas budi tokom noći? Da li vam je pretoplo u spavaćoj sobi? Možda se prekasno večerali? Promijenite sve što možete da biste imali mirniju noć.
Tokom noći "ne lupajte glavu" o uzrocima. Naprotiv, potrudite se da se opustite i odmah po buđenju pokušajte da utonete u molitvu, meditaciju, bilo koje "tihe" misli koje vas umiruju.
Ako ne uspijete da zaspite u roku od 20 minuta, promijenite pristup. Ustanite, sredite posteljinu, izađite iz spavaće sobe. Izbjegavajte plavo svjetlo - telefon, računar, televizor. Bolje je da pročitate neko lako, magazinsko štivo ili obrišete sudove od prethodne večeri. Zatim se vratite u spavaću sobu i obavite sve ono što radite pred spavanje. Namažite ponovo lice, očešljajte kosu, provjetrite sobu. Opustite se, zatvorite oči i zamislite neko mjesto koje vas umiruje.
Ako osjećate kako vas misli sprečavaju da zaspite, anksiozni ste, zabrinuti ili uplašeni zbog nečeg, stavite te misli na papir - zapišite ono što vas muči i "prepustite" svojoj bilježnici te muke. Odlučite da ćete se tim mislima baviti sutra, a onda utonite bezbrižno u san.