Mentalne bolesti su veoma česte, dok ubrzan način života i loš san dosta utiču na psihu svakog čovjeka. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), izdvajaju se osobine mentalno zdrave osobe.
„Da li uopšte postoje mentalno zdravi ljudi?“ pitanje je koje se često postavlja u komentarima na članke o simptomima mentalnih poremećaja. A šta je tačno mentalno zdrava osoba, objašnjava psihijatar i psihoterapeut Vasilij Šurov.
Sedam ključnih kriterijuma za mentalno zdravlje prema SZO
SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) sastavila je listu preciznih karakteristika mentalnog zdravlja. Prema ovoj organizaciji, mentalno zdravlje je stanje blagostanja u kojem osoba može:
- nositi se sa stresom;
- ostvariti svoj potencijal;
- efikasno učiti nove stvari;
- produktivno raditi;
- doprinositi društvenom životu.
A da bi to bilo moguće, ljudska psiha mora ispunjavati sedam ključnih kriterijuma.
Jedan je najveće iznenađenje
1. Osjećate se kao svoji
To znači da ste svjesni sebe i osjećate kontinuitet, identitet i trajnost sopstvenog „ja“.
To jest, kada ste budni, razumijete ko ste, gdje ste i zašto ste tu. Takođe shvatate da je vaše tijelo vaše i svijet oko sebe doživljavate iz sopstvene perspektive, a ne kao spoljašnji posmatrač.
Kada je ovaj kriterijum narušen, govori se o sindromu depersonalizacije-derealizacije.
2. Osjećate se i ponašate slično u sličnim situacijama
Vaši emocionalni i bihejvioralni obrasci su stabilni. Na istu situaciju reagujete slično – osim, naravno, ako na vas ne utiču drugi faktori. Takođe možete unaprijed predvidjeti kako ćete se osjećati i kako ćete se ponašati u određenoj situaciji.
Primjeri:
Obično me šetnje parkom čine srećnim – to je normalno.
Obično uživam u šetnjama parkom, ali danas nisam baš raspoložen: imao sam naporan dan i bio sam ljut – i to je normalno.
Ne znam kako ću se osjećati kada budem šetao parkom. Često imam promjene raspoloženja bez ikakvog očiglednog razloga – to nije normalno.
3. Vaše emocije i ponašanje uglavnom odgovaraju situaciji
Vaše mentalne reakcije odgovaraju okolnostima, situacijama i intenzitetu spoljašnjih uticaja koji se dešavaju sada ili tokom dužeg vremenskog perioda. Drugim riječima, vaše emocije i ponašanje su primjereni situaciji.
Primjeri:
Osjećam anksioznost kada se spremam za ispite – to je normalno.
Iritirana sam jer me je partner uvrijedio i ne sluša me – to je normalno.
Osjećam anksioznost iako znam da nemam objektivan razlog za brigu. Taj osjećaj kao da se pojavljuje niotkuda – to nije normalno.
Osjećam se razdražljivo bez razloga, želim da se istresem na nekome, svi oko mene me nerviraju – to nije normalno.
4. Kritični ste prema sebi, svojim emocijama i ponašanju
To znači da možete biti svjesni i analizirati svoje ponašanje, osjećanja i iskustva, te pronaći uzročno-posljedične veze između događaja i unutrašnjih osjećaja.
Primjeri:
Ljuta sam i tužna jer sam se posvađala sa svojim najboljim prijateljem. Moram sebi dati vremena da se smirim i razgovaram s njim, a u međuvremenu mogu smisliti kako da se smirim i popravim raspoloženje – to je normalno.
Odjednom sam izgubila živce zbog svog najboljeg prijatelja, rekla mu mnogo ružnih stvari i iznijela sve zamjerke. Čak ni ne razumijem kako se to dogodilo, kako je svađa počela – to nije normalno.
5. Možete upravljati svojim ponašanjem kako ne biste kršili društvene norme i zakone
Možete kontrolisati sebe uzimajući u obzir pravila i ograničenja prihvaćena u vašem društvu – u porodici, kolektivu, gradu i državi.
Istovremeno, ne morate slijepo poštovati opšteprihvaćena pravila. Važno je da ste ih svjesni, da možete kontrolisati svoje ponašanje i da imate izbor da li ćete ih poštovati ili ne.
Primjeri:
Baš želim da vičem na šefa, ali znam da ne bi trebalo. Suzdržim se, smirim i pokušam konstruktivno razgovarati o problemima – to je normalno.
U mojoj porodici nije uobičajeno ići protiv želja roditelja i ja to razumijem. Ipak, odlučio sam da izaberem svoj put i ne slijedim njihova uputstva – to je normalno.
Znam da ne bi trebalo uzimati tuđe stvari. Ali opet sam ukrao olovku sa koleginog stola i nisam mogao da odolim – to nije normalno.
Razumijem da je pogrešno udarati djecu. Ali i dalje fizički kažnjavam svoje dijete, jednostavno ne mogu da se obuzdam – to nije normalno.
6. Možete promijeniti svoje ponašanje ako okolnosti to zahtijevaju
Imate fleksibilan način razmišljanja i dobru samokontrolu. Zato, ako se okolnosti promijene, možete analizirati situaciju i prilagoditi svoje ponašanje.
Primjeri:
Djetinjstvo sam proveo u prilično grubom društvu. Morao sam dokazivati autoritet, biti grub i rugati se drugima da me ne bi smatrali slabim. Ali sada sam okružen osjetljivim i dobronamjernim ljudima i biram da se prema njima odnosim s poštovanjem – to je normalno.
Djetinjstvo sam proveo u „lošem društvu“, navikao na ismijavanje i grubost kao način dokazivanja autoriteta. Sada živim u drugačijim okolnostima, a ljudi oko mene odnose se prema meni s poštovanjem i pažnjom. Ali ne mogu sebi pomoći – i dalje ih često maltretiram, zlonamjerno im se rugam i pokušavam da se takmičim s njima. To nije normalno.
7. Možete praviti planove za svoj život i ostvarivati ih
Možete razmišljati o svojoj budućnosti, biti svjesni svojih želja, postavljati ciljeve, praviti planove za njihovo ostvarivanje i slijediti ih.
Primjeri:
Odlučila sam da naučim da plešem, pa sam počela redovno da idem na časove i vježbam kod kuće – to je normalno.
Odlučila sam da naučim da plešem, ali nikako ne mogu da počnem. Previše sam lijena da idem na časove. Često razmišljam kako ću doživjeti neuspjeh, kako ću izgledati smiješno i kako ću se obrukati – to nije normalno.
Važno je razumjeti da mentalno zdravlje nije apsolutno. Mijenjamo se kao ličnosti, događaji oko nas takođe se mogu brzo promijeniti, a psihološka osjetljivost svake osobe je jedinstvena. Zato, ako povremeno doživite odstupanja od navedenih kriterijuma, to ne znači da imate mentalni poremećaj.