Razgovaranje sa nekim putem telefona po 10 minuta više puta sedmično, ako kontrolišete razgovor, može smanjiti osjećaj usamljenosti, otkrilo je novo istraživanje.
Polovina od 240 učesnika studije odabrana je za primanje kratkih telefonskih poziva volontera tokom mjeseca i oni su nakon toga izvijestili da se u prosjeku osjećaju manje usamljenima, prema studiji objavljenoj u časopisu JAMA Psychiatry.
"Volonteri su nakratko trenirali empatične komunikacijske vještine, što je uključivalo aktivno slušanje i postavljanje pitanja o čemu njihov subjekt govori", rekla je vodeća autorka studije Maninder Kahlon, vanredna profesorica i izvršna direktorica Factor Health-a na Medicinskoj školi Dell Univerziteta Teksas u Austinu.
Učesnici studije, svi klijenti tvrtke Meals on Wheels Central Texas, vodili su razgovore, što im je omogućilo da definišu o čemu će pričati.
"Ponekad je cilj samo postići osjećaj kao da imamo kontrolu. Možda nećemo imati kontrolu u drugim aspektima svog života, ali možemo kontrolisati razgovor", rekla je.
Prve sedmice volonteri su pozivali učesnike pet dana tokom sedmice u vrijeme kad su učesnici rekli da je najbolje za njih. Sljedećih sedmica učesnici su birali hoće li primati samo dva poziva sedmično ili čak pet. Prvi su sedmični razgovori bili malo duži od 10 minuta, ali tokom istraživanja ujednačili su se na 10 minuta. Učesnici su razgovarali o raznim temama, uključujući vlastiti svakodnevni život, i pitali o životu svojih volontera.
Uz učesnike studije koji su primali pozive bila je i kontrolna grupa koja nije primala pozive. Članovima obje grupe, na početku i na kraju mjeseca, prema naučnoj skali izmjeren je nivo usamljenosti, tjeskobe i depresije.
Na UCLA skali usamljenosti s tri pitanja, koja se kreće od tri do devet, učesnici telefonskih poziva u prosjeku su na početku bili na 6,5, a završili na 5,2 dok kod kontrolne grupe nije bilo promjena.
"Ne postoji standardizovani način da se protumači koliko je ovakav pomak klinički značajan, ali rezultat učesnika opao je u značajnoj mjeri pa to znači da smo stvarno na njih značajno uticali", rekla je Kahlon.
Anksioznost i depresija zabilježili su još veći pad, sa preko 30 odsto smanjenja na skali GAD-7, odnosno gotovo 24 odsto smanjenja na skali PHQ-8.
"Ti su rezultati bili čak fantastičniji od uticaja na usamljenost jer nismo nužno očekivali taj stepen rezultata", rekla je Kahlon.
Ova studija je obećavajuća i može nam pomoći u načinu na koji ljudi prevode dokaze u praksu, rekla je Julianne Holt-Lunstad, profesor psihologije i neuronauke sa Univerziteta Brigham Young u Provu u državi Utah, koja nije bila uključena u istraživanje.
Rekla je da je vidjela puno pristupa smanjenju usamljenosti utemeljenih u zajednici, ali rijetko je naći klinički testirani pristup. Holt-Lunstad kaže da bi voljela da su testirani i volonteri jer su i oni mogli vidjeti pozitivne emotivne pomake.
"Neka istraživanja sugerišu da stvarno pružanje podrške i volontiranje takođe mogu značajno uticati na neke od tih istih ishoda, uključujući usamljenost", rekla je Holt-Lunstad.
Primjena nalaza u praksi
"Važno je u svom životu napraviti iskorak do porodice i prijatelja za koje vidite da se osjećaju loše. Definitivno pokušavam poraditi na svojoj komunikaciji s mamom", rekla je Kahlon i dodala da pokušava dati prioritet slušanju svojih najmilijih i omogućavanju vođenja razgovora.
Ako se osjećate usamljeno, Kahlon preporučuje da se obratite nekome od porodice ili prijatelja sa kim znate da možete voditi smislen razgovor.
"To može biti teško jer stvarnost je takva da se to može dogoditi samo ako postoji neko drugi ko se zanima za vas", rekla je.
Predložila je da pogledate vašu društvenu mrežu i obratite se onome za koga vjerujete da će biti "istinski zainteresovan da vas sasluša bez osuđivanja", piše CNN.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.