Koncept smanjenje štete od pušenja odnosi se na strategije dizajnirane da smanje zdravstvene rizike pušenja, koji mogu obuhvatiti nastavak upotrebe nikotina ili bezdimnih uređaja. Ovaj koncept važno je pitanje koje nije dobilo adekvatnu pažnju sve do početka 21. stoljeća.
Uslijed gotovo isključivog naglaska na prevenciji upotrebe duhana do tačke isključenja ili zanemarivanja pušača, društvo je došlo do tačke kad je inače kredibilna parola bolje spriječiti nego liječiti možda otišla predaleko. Uočeno je da je to bila jedna od slijepih tačaka borbe za stavljanje pod kontrolu pitanja zavisnosti od pušenja.
Pitanje neprihvatanja ili čak otpora ka konceptu smanjenja štete od pušenja mnogo je kompleksnije zbog opšteg stava društva o duhanu, filozofiranja o tome treba li dopustiti blaže alternative pušačima, ali i nedostatku uvažavanja realnosti. A realnost je da je stopa uspjeha pristupa usmjerenog ka apstinenciji od pušenja niska.
I dok uporna nastojanja da se pomogne svim pušačima da odustanu ne daju rezultate, postavlja se pitanje da li je vrijeme za glasnije zagovaranje koncepta smanjenja štete od pušenja, pogotovo uzevši u obzir da postoji cijeli niz alternativa, koje mogu pomoći da se simptomi odvikavanja lakše prebrode. Ovo je klasičan slučaj u kojem ne smijemo dozvoliti savršenstvu da bude neprijatelj dobroga.
Manje štetne alternative su dostupne
Manje štetne alternative nastale su kao rezultat kombinovane ekspertize medicine, farmakologije i tehnologije. Tu se, prije svega, misli na zamjensku nikotinsku terapiju u obliku žvakaćih guma i flastera, kao i e-cigareta i uređaja nove generacije, zasnovanih na tehnologiji zagrijavanja duhana, koji ne emituju duhanski dim.
Naučno je dokazano da duhanski dim sadrži više od šest hiljada materija od kojih je oko 100 klasifikovano kao štetno ili potencijalno štetno. Uređaji koji zagrijavaju duhan emituju aerosol za koji je, također, naučno dokazano da emituje do 95% manje štetnih materija, ne utiče na kvalitet zraka u prostoriji i ne dovodi do pasivnog pušenja.
Društvo je i dalje polarizovano oko tvrdnji o opasnosti s jedne i relativnoj bezbjednosti s druge strane. Ključno je u ovom momentu prepoznati da su trenutni naučni dokazi takvi da nijedna strana ne može proglasiti pobjedu i da će istorija pokazati onima koji su voljni to uvidjeti da je totalitarni pristup poput zabrane ili ograničavanja rijetko bio uspješan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.