Rogač (Ceratonia siliqua) krupno je zeleno stablo koje raste na sredozemnom području, a doseže visinu i do 20 metara. Pripravci od rogača koriste se za liječenje proljeva, probavnih smetnji i žgaravice.
Rogačevo brašno miješa se sa sjemenkama suncokreta i rižinim brašnom kako bi se dobio dovoljno blag pripravak koji može liječiti proljev kod male djece.
Eksperimenti u Belgiji, sprovedeni 1989. godine, pokazali su da se djeca koja pate od proljeva puno brže oporavljaju kad im se daje prašak napravljen od mahune rogača. Razlog su, vjerovatno, treslovine koje ne samo što isključuju djelovanje otrova, nego i sprečavaju razvoj bakterija.
Turskim bolničkim istraživanjem iz 1998. godine ustanovljeno je da sok od mahuna rogača blagotvorno djeluje u suzbijanju proljeva kod djece. Rogač pomaže i smirivanju nadraženosti crijeva.
Sluz i smola takođe su se upotrebljavali za liječenje povraćanja, i to u blagim preparatima koji su odgovarali i djeci i trudnicama. Istraživanja pokazuju kako rogač može poboljšati nivo lipida kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom.
Rogačeva smola koristi se kao dijetalna hrana i kao zamjena za čokoladu. Nadoknađuje hranjive tvari pa time čini hranu snažnom, ali ne i masnijom. Rogač ima drugačiji okus od čokolade, ali je po sastavu mnogo prihvatljivija namirnica za oboljele od dijabetesa, migrena, tjeskobe, nervoze i sl.
Prirodno je sladak pa je kod pripreme poslastica od rogača potrebno dodati puno manje šećera nego kada se prave poslastice od kakaoa. Rogač ima mali udio masti, bogat je pektinom i rijetko djeluje kao alergen.
Kalorijska vrijednost mu je za 2/3 manja nego kod čokolade. Za razliku od čokolade, ne sadrži feniletilamin, oksalnu kiselinu i stimulanse. Feniletilamin može imati nepovoljan uticaj na razvoj migrene, porast krvnog pritiska i porast nivoa glukoze u krvi.
Oksalna kiselina ometa apsorpciju kalcijuma i cinka, minerala koji su važni za zdrave kosti i kožu. Teobromin i kofein, stimulansi prisutni u čokoladi, mogu izazvati alergijske reakcije. Sjeme rogača se namače kako bi omekšalo, a zatim se uklanja vanjski sloj i vade klice. Ostatak se melje za dobijanje rogačeve smole. Rogačevo brašno dobija se inače sušenjem i mljevenjem pulpe iz mahune.
Zelene mahune rogača na stablu se pojavljuju već u proljeće. Rastu u grozdovima, vrlo polagano, mijenjajući boju u žutozelenu, crvenkastu, ljubičastu... U oktobru dobiju tamnosmeđu boju i dijelom se osuše.
Rogač dobro podnosi suvo, krševito tlo na kojem ništa drugo ne raste.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.