BANJALUKA - Građanima BiH prijeti manja opasnost od UV zračenja nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina, ali izlaganje ovom zračenju i dalje proizvodi opasne posljedice po zdravlje.
Istakli su ovo u petak bh. stručnjaci iz oblasti ekologije i medicine povodom obilježavanja 16. septembra, Međunarodnog dana zaštite ozonskog omotača, koji je obilježen i u našoj državi.
Naime, ovaj datum se obilježava širom svijeta još od 1994. godine i njegov cilje je da naglasi važnost primjene montrealskog protokola o supstancama koje oštećuju ozonski omotač.
Miodrag Dakić, koordinator programa "Energija i klimatske promjene" u Centru za životnu sredinu Banjaluka, rekao je da stanje ozonskog omotača u ovom trenutku nije zabrinjavajuće.
On je istakao da je globalna akcija, koja je uslijedila nakon saznanja o problemima ozonskog omotača, jedan od malobrojnih uspješnih primjera saradnje država na pitanjima životne sredine.
"Trenutno je Protokol iz Montreala uspio da na listu zabranjenih supstanci uvrsti skoro sve supstance koje oštećuju ozonski omotač", rekao je Dakić.
Najveća ozonska rupa je zabilježena 17. oktobra 2006. godine iznad Antarktika
U Centru za ekologiju i energiju iz Tuzle su kazali da su prirodne katastrofe i netipični klimatski uslovi za određena godišnja doba siguran pokazatelj kako se ono što su naučnici predviđali nažalost i počelo ostvarivati.
"Tako smo danas suočeni s dva ključna globalna problema zaštite okoline - s uništavanjem ozonskog omotača i klimatskim promjenama", rekli su u Centru i dodali da su poplave, uragani, kišovita ljeta i blage zime posljedica globalnog zagrijavanja i oštećenja ozonskog omotača.
Takođe, ovaj datum je obilježila i Fondacija za obrazovanje, nauku, kulturu i sport "Iskra znanja" iz Sarajeva, koja je u saradnji s Ministarstvom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ozonskom jedinicom BiH, prezentovala projekat kojim se želi podići svijest mladih o važnosti zaštite ozonskog omotača.
Stručnjaci navode da je osnovna funkcija ozonskog omotača apsorpcija Sunčevih ultraljubičastih (UV) zraka i zaštita živog svijeta na Zemlji od štetnih uticaja zračenja, te da globalno zagrijavanje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje ozonske rupe.
Inače, ozonska rupa je prvi put primijećena osamdesetih godina prošlog vijeka, a najveća je zabilježena 17. oktobra 2006. godine iznad Antarktika i bila je velika 27,4 kvadratna kilometra.
Kobne emisije supstanci
Najčešći uzroci oštećenja ozonskog omotača su emisije supstanci, koje u različitim kombinacijama sadrže hemijske elemente hlor, fluor, brom, ugljenik i vodonik.
Takođe, pored freona i halona, tu se još ubrajaju ugljen-tetrahlorid, metil-bromid, metil-hloroform i bromhlorometan.
Supstance koje oštećuju ozon se razgrađuju pod uticajem kratkotalasnog zračenja Sunca, uzrokujući oslobađanje hlora i broma.