Za djecu koja ne mogu da žive sa roditeljima hranitelji mogu obezbijediti siguran i stabilan dom, podršku i priliku za razvoj. Sara Grifin, 38-godišnja pravnica iz Londona, govori o tome kako hraniteljstvo izgleda u svakodnevnom životu i zašto smatra da više ljudi može preuzeti tu ulogu nego što se obično misli.
U Engleskoj je približno 82.000 djece u sistemu brige, dok je broj hranitelja od 2019. godine smanjen za 12 odsto, navodi Guardian.
Jedna od prepreka za uključivanje novih hranitelja jesu rasprostranjene zablude. Prema istraživanju organizacije Fostering Network, više od trećine hraniteljskih službi, odnosno 39 odsto, smatra da su medijski stereotipi negativno uticali na uvjerenje ljudi da bi mogli biti odgovarajući hranitelji.
Humanitarna organizacija Now Foster pokušava to da promijeni. Pokrenula je program Weekender, u kojem se hranitelji obavezuju da će djetetu pružati brigu najmanje jedan vikend mjesečno, tokom najmanje godinu dana.
Grifin, koja posljednjih deset godina živi u Londonu, za organizaciju je saznala preko oglasa na Instagramu 2025. godine. Dvanaest mjeseci kasnije dobila je odobrenje lokalne uprave za hraniteljstvo i kroz program je povezena sa djetetom kojem pruža podršku.
Iz svog iskustva izdvaja pet važnih poruka.
1. Ko sve može da bude hranitelj?
Grifin je još kao dijete željela da postane hraniteljka. Nakon završetka fakulteta u Australiji, tri i po godine brinula je o jednom dječaku svakog drugog vikenda.
To iskustvo pokazalo joj je koliko šira mreža pouzdanih odraslih osoba može promijeniti život djeteta.
"Ova djeca su izložena riziku da ostanu bez podrške na način na koji druga djeca nisu", kaže ona.
Smatra da je važno da među hraniteljima budu ljudi različitih životnih iskustava, jer to djeci otvara pristup novim pogledima na svijet, poznanstvima i mogućnostima.
"Sigurno okruženje ne izgleda isto za svako dijete", dodaje.
U britanskom sistemu hranitelji mogu biti i samci, podstanari, istopolni parovi, zaposleni ljudi i osobe koje nemaju svoju djecu.
Postoji više oblika hraniteljstva, dostupnih preko nadležnih lokalnih uprava:
- Kratkoročno hraniteljstvo: Briga o djetetu od nekoliko sedmica do dvije godine, dok se priprema dugoročniji plan za njegovu budućnost.
- Srodničko hraniteljstvo i briga bliskih osoba: Briga o djetetu koje hranitelj već poznaje ili koje pripada široj porodici.
- Dugoročno hraniteljstvo: Briga koja traje dvije godine ili duže, a u pojedinim slučajevima do punoljetstva.
- Hitni smještaj: Obezbjeđivanje sigurnog boravka na nekoliko noći, uz mogućnost da hranitelj bude obaviješten manje od 24 časa unaprijed.
- Kratkotrajni predah: Planirana briga tokom vikenda ili školskih raspusta, dok roditelji ili osobe koje inače brinu o djetetu koriste vrijeme za predah.
2. Zašto su svakodnevne sitnice toliko važne?
Povjerenje između djeteta i hranitelja često nastaje kroz obične, svakodnevne trenutke. Nisu neophodni veliki gestovi ni posebne vještine.
Zajednički obrok, ustaljena rutina i pouzdano prisustvo odrasle osobe mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurno i prihvaćeno.
Grifin kaže da odnose sa djecom gradi kroz šetnje sa psima, igru u parku ili zajedničko vrijeme kod kuće. Njena dva psa, Holi i Erni, pridružuju im se i kada se pred spavanje okupe na kauču uz priču.
"Otvarate toj djeci mogućnosti koje možda inače ne bi imala, bilo da su to odlasci u pozorište i muzeje ili bavljenje sportom i kreativnim aktivnostima", objašnjava.
Za nju siguran dom i raznovrsna svakodnevna iskustva predstavljaju osnovu na kojoj dijete može da napreduje i razvija svoje sposobnosti.
3. Koliko traju procjena i povezivanje sa djetetom?
Postupak odobravanja hraniteljstva može djelovati dugotrajno, ali Grifin smatra da za temeljnu procjenu postoji dobar razlog.
"S pravom je tako, jer vam se povjerava odgovornost za djecu."
Kandidati mogu očekivati kućne posjete, provjere i detaljna pitanja o odrastanju, načinu reagovanja u različitim situacijama i ljudima na čiju podršku mogu da računaju.
Za program Weekender organizacije Now Foster potrebna je slobodna spavaća soba i mogućnost da se djetetu posveti najmanje jedan vikend mjesečno.
Program je dostupan na području šireg Londona, šireg Mančestera, Darama, Sjevernog Somerseta i okolnih mjesta, uz planove za dalje širenje.
Nakon odobrenja slijedi obuka, koja može biti organizovana uživo i putem interneta, a potom povezivanje hranitelja sa odgovarajućim djetetom.
Lokalna uprava razmatra potrebe djece o kojoj brine, dok Now Foster u slučajevima poput Sarinog može pomoći, između ostalog, prepoznavanjem zajedničkih interesovanja djeteta i hranitelja.
Povezivanje ponekad traje nekoliko mjeseci, ali Grifin kaže da vrijedi sačekati.
4. Kakvu stručnu i finansijsku podršku dobijaju hranitelji?
Pojedina djeca u sistemu brige doživjela su traumatična iskustva. Zbog toga hranitelji prolaze raznovrsne i redovne obuke koje im pomažu da odgovore na njihove potrebe.
Podršku pruža i šira mreža stručnjaka, uključujući socijalne radnike, druge hranitelje, prosvjetne i zdravstvene radnike.
Grifin sebe vidi i kao osobu koja zastupa interese djeteta.
"Morate zajedno sa drugima da prolazite kroz sistem i da djetetu objašnjavate stvari na način primjeren njegovom uzrastu", kaže ona.
Finansije su takođe važna briga. Istraživanje organizacije Fostering Network pokazalo je da 49 odsto ljudi zabrinjava finansijska odgovornost koju donosi dolazak djeteta u dom.
Hranitelji u britanskom sistemu dobijaju finansijsku podršku, čiji iznos zavisi od mjesta stanovanja, službe sa kojom sarađuju, uzrasta i potreba djeteta, kao i njihovog iskustva.
U tekstu se navodi i da vlada uvodi promjene radi bolje podrške hraniteljima, uključujući pomoć pri prilagođavanju doma i više savjetovanja i podrške drugih hranitelja.
5. Kako hranitelj može promijeniti život djeteta?
Grifin podstiče ljude da razmotre hraniteljstvo u obliku koji odgovara njihovim mogućnostima, bilo da je riječ o kratkoročnoj, dugoročnoj, srodničkoj ili hitnoj brizi, odnosno povremenom smještaju.
Vjeruje da širenje kruga pouzdanih odraslih osoba može pomoći djeci da vode srećan i dostojanstven život.
"Mislim da hranitelji imaju veliki potencijal da prošire vidike djeteta u sistemu brige. Iz mog iskustva, toj djeci uglavnom nije potrebna milostinja. Žele da budu osnažena i da sama odlučuju o svom životu. A teško je zamisliti šta možeš postati ako to nikada nisi vidio."
Stabilnost i podrška, dodaje, mogu postati čvrst temelj za ostvarivanje njihovih mogućnosti.
Hraniteljstvo je promijenilo i njen život.
"Morate biti otvorenog uma, imati energiju i umjeti da uskladite empatiju i otpornost. Možete čuti neke potresne priče. Ali vidjećete i izuzetnu otpornost djece u sistemu brige, a to me stalno motiviše."
Posebno ističe sposobnosti djece koje često ostaju neprimijećene.
"Među ovom djecom ima mnogo talenta, talenta koji se često ne vidi i ne čuje. Vjerujem da je odgovornost svih nas da im obezbijedimo priliku da zablistaju."