Zanimljivosti

Da li bi nas u staroj Grčkoj smatrali lijepima

Da li bi nas u staroj Grčkoj smatrali lijepima
Foto: Unsplash/Milada Vigerova | Da li bi nas u staroj Grčkoj smatrali lijepima
N.N.

Ljepota je u staroj Grčkoj bila izuzetno važna za žene i, mnogo više, za muškarce. Ali ko se tačno smatrao lijepim u staroj Grčkoj? Da li su se njihovi standardi ljepote mnogo razlikovali od naših?

Bezbrojna umjetnička djela koja prikazuju ljudske figure, i filozofske rasprave o prirodi ljepote od antike svjedoče o tome da je ljepota zaista bila veoma cijenjena u staroj Grčkoj.

U stvari, stari Grci su vjerovali da je fizička ljepota u direktnoj korelaciji sa unutrašnjom ljepotom, što znači da su ljudi koji dobro izgledaju bili i moralno dobri, dok su oni koji su smatrani "ružnima" smatrani beskarakternim.

Stari Grci, posebno muškarci, koji su bili lijepi, često su opisivani kao "kaloskagatos", pridjev koji kombinuje "kalos", što znači lijep ili zgodan, i "agathos", što znači čestit ili dobar.

Međutim, ovaj koncept je nešto komplikovaniji kada je riječ o ženskoj ljepoti.

Žene koje su bile zapanjujuće lijepe, pa čak i žene uopšte, često su bile ili "loše" figure ili, u najboljem slučaju, moralno dvosmislene ličnosti u grčkoj mitologiji i književnosti.

Najljepša žena na svijetu, Helena Trojanska, savršen je primjer ovog fenomena.

Dok naučnici mogu raspravljati o tome u kojoj mjeri je Helena svojevoljno napustila svog muža Menelaja zbog Parisa, što je čin koji je izazvao Trojanski rat, nema sumnje da ona nije bila omiljena figura u antičkoj književnosti.

Izgleda da su lijepe žene od početka bile osuđene na propast. Hesiod, starogrčki pjesnik koji je bio Homerov savremenik, u svom djelu Teogonija koje opisuje porijeklo grčkih bogova, opisao je prvu ženu kao "kalon kakon", ili prelijepu a zlu stvar.

Priroda ljepote bila je tema velikih debata u staroj Grčkoj. Filozofi, matematičari i umjetnici u antici su uvijek iznova istraživali ovu temu.

Sastavljene obrve i potraga za simetrijom u staroj Grčkoj

Poznato je da je sjajni matematičar Pitagora razvio zlatni presjek, geometrijsku formulu koja je povezivala ravnotežu i simetriju sa ljepotom - i to ne samo ljepotu ljudi, već ljepotu u svemu. Prema ovoj formuli, simetrična lica su najljepša.

Ova posvećenost simetriji proširila se čak i na obrve. U staroj Grčkoj, oni čije su se obrve spajale na sredini - smatrale su se simetričnijim i stoga ljepšim.

Znalo se da su oni koji nisu imali sastavljene obrve koristili kol (kohl), crnu olovku da popune prostor između obrva. Žene u staroj Grčkoj bi takođe koristile ovo da uokvire oči i potamne trepavice.

Iako mnogi standardi ljepote iz prošlosti nisu privlačni našem savremenom senzibilitetu, postoje neki koji zaista jesu.

Prema Pitagorinom zlatnom presjeku, supermodel Bela Hadid je najljepša žena na svijetu - čak i bez jedne obrve.

Pitagora je možda imao pravo. Neurološka i psihološka istraživanja su pokazala da ljudi imaju tendenciju da preferiraju lica koja su simetrična, ali ne i neprirodna.

Standardi muške ljepote u staroj Grčkoj

Slično kao i danas, takmičenja u ljepoti ili "kalisteia" bila su popularna u staroj Grčkoj. Međutim, u antici su većinom bila rezervisana za muškarce.

Ipak, na ostrvima Lesbos i Tenedos postoje zapisi o izborima ljepote na kojima su učestvovale i žene.

Ovi izbori su bili toliko važni da su se često povezivali sa Olimpijskim igrama, koje su se održavale otprilike u isto vrijeme ili na istom mjestu.

Muška ljepota bila je usmjerena na tijelo. Atletska građa sa zaobljenim, čvrstim mišićima i malo masti smatrana je najatraktivnijom.

Muškarci sa crvenkastoplavom kosom, punim usnama i blistavom preplanulom tenom smatrali su se za najljepše u staroj Grčkoj.

Velike zadnjice su bile na cijeni u staroj Grčkoj

U staroj Grčkoj, korpulentna pozadina, i na muškarcima i na ženama, bila je izrazito cijenjena.

Čuvena Afrodita Kalipigos, bukvalno u prevodu "Afrodita prelijepe zadnjice", prikazuje boginju (iako neki tvrde da bi to mogla biti smrtnica) kako pokazuje svoj zaobljeni donji dio leđa.

Iako bi neki mogli reći da ovo odražava našu trenutnu fiksaciju inspirisanu nevjerovatnom zadnjiciom Kim Kardašijan, savršena ženska tijela u staroj Grčkoj često su imala nešto više masnih naslaga.

Dok se danas žene fokusiraju uglavnom na zadnjicu i grudi i nastoje da uklone salo sa svih ostalih dijelova tijela, stari Grci su više voljeli žene sa oblinama, sa stomakom i uzanim strukom.

Ovo potvrđuju bezbrojni prikazi Afrodite, boginje ljubavi, sa očiglednim slojem sala na donjem dijelu stomaka i većim bokovima koji nisu bili potpuno zaobljeni.

Sve donedavno, višak masnoće se smatrao izuzetno privlačnim za ženu, jer je služio kao pokazatelj njene pripadnosti višoj klasi.

Žene koje su bile mršave su vjerovatno bile robinje ili radnice koje su se po cijeli dan bavile fizičkim radom i nisu mogle da priušte dovoljno hrane.

Svijetla koža je bila standard ljepote u staroj Grčkoj

Slično, blijeda koža bila je tražena u staroj Grčkoj, standard ljepote koji može izgledati nedostižan i mnogo drugačiji od naše trenutne fiksacije na blistavu, preplanulu kožu.

U zemlji poznatoj po velikim vrućinama i velikom broju sunčanih dana, lako bi se moglo pretpostaviti da je starim Grkinjama bilo teško da sačuvaju bjelinu kože, posebno ako se uzme u obzir da one sa mediteranskim tenom vrlo lako pocrne.

Međutim, žene, osim robova i onih iz nižih klasa, bile su uglavnom ograničene na dom, posebno u Atini. Većina je mogla da napusti kuću samo u slučaju posebnih festivala ili drugih važnih događaja.

Robinje i žene iz niže klase mogle su mnogo slobodnije da izlaze iz kuće, pa su zato i bile preplanule.

Inače, žene su bile zatvorene u kuće, što znači da su rijetko bile u kontaktu sa suncem. Naravno, to je dovelo do blijede kože, ali i do blijedog, nezdravog izgleda.

Postoji bezbroj drevnih tekstova koji savjetuju ženama da nanesu puderastu, bijelu šminku, koja je uglavnom bila bazirana na olovu, kako bi zadržale bijeli ten i prekrile sve nepravilnosti na koži.

U antičkom svijetu, zapravo, olovo je bilo jedna od najčešće korišćenih supstanci za šminkanje. Danas poznat po tome da uzrokuje ozbiljne zastoje u razvoju, neplodnost i demenciju, korišćen je u obliku paste, slično kao i današnje podloge za šminku, da izbijeli ten i učini da žena izgleda mlađe.

Žene su često koristile rumenilo i ruž za usne napravljene od biljaka, poput cvekle i bobičastog voća kako bi dodale blistavu boju licu.

Zlatno-crvena kosa smatrala se najljepšom

Često su najtraženije osobine one koje su najrjeđe. U staroj Grčkoj plave oči i crvenkastoplava kosa su smatrane izuzetno lijepim.

S obzirom na to da moderni Grci dijele veliku genetsku sličnost sa Grcima antike, sa sigurnošću se može pretpostaviti da su i oni ličili na savremene stanovnike zemlje u kojoj su plave oči i svijetla kosa krajnje neuobičajene.

Čak su i junaci dobili ovu karakteristiku, prije svega zbog ideje da je fizička ljepota povezana sa unutrašnjom dobrotom u staroj Grčkoj. Mikenski kralj Menelaj, ključna figura u Trojanskom ratu, u Odiseji je opisan kao "crvenokosi".

Njegova žena, Helena Trojanska, koja se smatra najljepšom ženom na svijetu, bila je svijetle, duge zlatnocrvene kose i plavih očiju, prema drevnim grčkim pjesnicima.

Neki naučnici tvrde da se deskriptor plavo-crvene ili crvenkastoplave kose možda ne odnosi na plavu nijansu na koju danas mislimo.

Umjesto toga, možda se odnosi na svijetlobraon kosu koja svjetluca zlatnocrveno na mediteranskom suncu.

Žene su nosile duge perike, njegovale kosu i kožu maslinovim uljem

Što se tiče frizure, Grkinje iz viših klasa nosile su dugu kosu, često upletenu u zamršene frizure. Ako nisu imale dugu, gustu kosu, žene su u antici često nosile perike.

Robinjama i ženama iz nižih slojeva nije bilo dozvoljeno da imaju dugu kosu i često su se vrlo kratko šišale.

Žene stare Grčke koristile su maslinovo ulje za regeneraciju kose i kože, ali, naravno, to su koristile samo žene koje su to mogle da priušte.

Dok su plave oči bile posebno rijetke i cijenjene u staroj Grčkoj, i krupne smeđe oči sa dugim, tamnim trepavicama smatrane su izuzetno lijepim.

U Ilijadi Homer Heri dodaje atribut "kravooka" koji danas može da zvuči uvredljivo, ali je u antici bio veliki kompliment: odnosio se na krupne, okrugle, smeđe oči uokvirene gustim trepavicama, koje su bile mnogo češće od plavih očiju, ali su bile jednako cijenjene u staroj Grčkoj.

(RTS)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije