Edinu Selesković, akademsku umjetnicu ili, kako je mediji često opisuju, "umjetnicu budućnosti", teško je opisati u nekoliko rečenica, a još teže ispričati njen impozantni životni i umjetnički put.
Danas živi i radi na relaciji Njujork - Tuzla - Sarajevo, o njoj je u Americi snimljen i dokumentarni film, kao student je imala čak 15 izložbi, tamošnji mediji su joj posvećivali i po tri stranice, a s nepunih 19 godina pomagala je stotinama ranjenih koji su dolazili u Ameriku iz ratne Bosne i Hercegovine.
I to je samo dio čudesnog puta Edine Selesković, koja danas najviše vremena provodi u Bosni i Hercegovini, posvećena umjetnosti, radu s mladima i svojoj velikoj porodici i suprugu.
"Kad sam u Americi shvatila da rat neće brzo proći i kad su mi moji poručili da se ne vraćam kući jer se puca, da moram da idem dalje, tada sam u stvari shvatila da ja nemam drugog izbora od umjetnosti. Meni je umjetnost počela da spašava život, nisam znala ni šta se dešava, a sve te emocije umjetnost je mogla da primi u sebi", ispričala je u ovom podcastu Edina.
Kako je istakla, na ovim prostorima smo svi rođeni s nekim nasljeđem,
pozadinom koja nas dovodi do toga da kad upoznate ljude, kad se predstavite, oni vas pitaju: "Čija si?"
"U Americi mi je bilo super što ljudi nisu mogli da izgovore moje prezime jer više nisam imala taj pojam 'znaš, idi tamo pa reci čija si', poenta je da ste ono što ste napravili, čime se bavite i šta radite, a na našem području još uvijek nekako patimo od pitanja 'čija sam'", kazala je Seleskovićeva i dodala da je po završetku likovne akademije u Vašingtonu shvatila da nema plan B i ako ne ostvari svoj cilj da živi od umjetnosti, neće proći dobro.
Međutim, njen uspjeh se danas bilježi širom svijeta i trenutno najviše uživa u razgovoru s mladima o umjetnosti jer oni još nisu u stegama društva.
"Oni mogu donijeti promjene, ali im moramo dati krila i ne smijemo ih sputavati na način na koji ih mi sputavamo, oni su već zagazili u neko drugo stoljeće i oni imaju pristup i komunikacije jedni prema drugima i nove tehnologije. Mogućnosti su nevjerovatne, mi njih moramo prestati pitati 'čiji su' i moramo im dati krila da funkcionišu onako kako trebaju, a to je globalno", poručila je Seleskovićeva.
Posebno je ponosna na instalaciju "Think freedom", koja je sačinjena od hiljade skulptura, rukom ispisanih poruka.
"Nije lako odgovoriti na pitanje šta je sloboda, ali ja bih voljela da ljudi iskreno na to pitanje odgovaraju. Sloboda je kao zrak i ne razmišljamo o zraku dok ne možemo da ga udahnemo. Mi u Bosni to dobro znamo da treba da pričamo i prije nego dođe do tog problema jer je rješavanje komplikovano", poručila je Seleskovićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
