LONDON - Zatvaranje (lockdown) će se smatrati "monumentalnom pogreškom globalnih razmjera" i nikad se više ne smije ponoviti, rekao je naučnik koji savjetuje britansku vladu o infektivnim bolestima, prenosi Index.
Mark Volhause je izjavio da je lockdown bila "panična mjera", ali i priznao da je u to vrijeme bio jedina opcija zato što "nismo mogli smisliti ništa bolje".
Bila je to gruba mjera koja ne uzima u obzir nivoe rizika za različite pojedince, rekao je profesor Univerziteta u Edinburgu, smatrajući da se "u martu koncentrisalo na škole umjesto da se usredotoči na domove za brigu o starijima", piše britanski tabloid Express.
Profesor epidemiologije zaraznih bolesti kaže da se vlada sada mora fokusirati na povećanje broja testova i nastojanje da na siguran način otvori društvo, a ne da ga nastavi ograničavati.
Volhaus, član Grupe za pandemijsku gripu, koja savjetuje vladu, izjavio je sljedeće:
"Lockdown je bila panična mjera i vjerujem da će istorija reći da je pokušaj kontrole covida-19 kroz lockdown bila monumentalna greška globalnih razmjera, odnosno da je lijek bio gori od bolesti. Nikad više ne želim vidjeti lockdown na nacionalnom nivou. Uvijek je to bila privremena mjera koja je samo odgodila fazu epidemije koju sada vidimo. Nikad ništa temeljno nije mogla promijeniti, koliko god da se smanjio broj slučajeva, a sada znamo više o virusu i o tome kako ga pratiti pa se ne bismo više trebali naći u istoj poziciji."
Dodao je da šteta koju čini lockdown je u najmanju ruku jednaka šteti koju čini covid-19.
"Apsolutno se nikad ne bismo trebali vratiti na situaciju da se djeca ne mogu igrati ili da ne idu u školu. Vjerujem kako će se pokazati da je šteta koju lockdown čini našem obrazovanju, pristupu zdravstvenoj zaštiti i mnogim aspektima naše ekonomije i društva, u najmanju ruku jednaka šteti koju čini covid-19", naglasio je Wolhaus i dodao da bi vladino savjetodavno tijelo za covid-19 (Sage) trebalo imati članove i iz drugih područja.
To bi savjetodavnom odboru omogućilo bolje razumijevanje učinaka lockdowna na cijelo društvo.
"Pretpostavljam da trenutno više ljudi trpi štetu od kolateralnih učinaka lockdowna nego covida-19. Zato nam treba širi spektar ljudi u vladinom savjetodavnom odboru te jednaki doprinos ekonomista kako bi se procijenila šteta na dohodak, radna mjesta i sredstva za život, obrazovnih stručnjaka kako bi se procijenila šteta po djecu i specijalista po mentalno zdravlje kako bi procijenili nivo depresije i tjeskobe posebno kod mlađih ljudi, kao i psihologa za procjenu učinaka nemogućnosti odlaska u pozorište ili na utakmice".
On je rekao kako se tokom lockdowna nadao da će zajednički napori svjetskih naučnika dovesti do spoznaje kako se nositi s virusom. Ali to se nije dogodilo.
"U to vrijeme zalagao sam se za lockdown kao kratkoročnu hitnu mjeru zato što nisam mogao smisliti ništa bolje, ali uvijek je bilo jasno da ćemo onog trenutka kad počnemo ublažavati mjere ponovno imati porast infekcija na nacionalnom ili lokalnom nivou. Moja je nada bila da ćemo naučiti kako se bolje nositi s virusom pa lockdown više neće biti neophodan."
"Ali nismo puno postigli u potrazi za održivom alternativom lockdownu. Brine me to što previše ljudi koji su bili uključeni u upravljanje pandemijom misli da će se ona nekako ugasiti. Ja to ne očekujem. Ne bih čekanje vakcine nazvao strategijom. To je nada, a ne strategija. Ali moramo nastaviti s pružanjem alternative lockdownu."
Volhaus je rekao da će bolje razumijevanje ko je zapravo u riziku zbog virusa omogućiti bolja rješenja. Bilo kakva ograničenja trebale bi biti "promišljene mjere" i trebale bi štititi one kojima je to potrebno te istovremeno dopustiti svima da žive slobodnije. Kao primjer je rekao da zatvaranje škola nije bila epidemiološki razumna stvar.
"Dokazi pokazuju da djeca vrlo rijetko prenose zarazu odraslima i da nema nijednog dokumentovanog primjera da je dijete zarazilo učitelja u školi. Ali tokom ove pandemije vrlo loše smo komunicirali stvarni rizik od zaraze po pojedince. Umjesto da se koncentriramo na škole, trebali smo se fokusirati na domove za zaštitu. Nismo razmišljali gdje je pravi rizik, nego samo kako suzbiti virus. Trebali bismo otvoriti škole, pomno pratiti sva žarišta virusa i imati spreman učinkoviti plan kako se nositi s njima kad se pojave."
On je dodao da "moramo prihvatiti da će žarišta biti ako želimo ublažiti mjere".
"Suština je da moramo prihvatiti da će biti žarišta ako želimo ublažiti mjere. Moći ćemo se nositi s tim ako se ne otvorimo previše i ako ponovno ne završimo u panici. Dok budemo ukidali ograničenja, najvažnije je zaštititi ljude kojima je to potrebno, posebno one starije od 70 godina ili one s prethodnim zdravstvenim stanjima. Ne postoji jedna mjera za sve i svakoga. Moramo zaštititi one koji su u najvećem riziku i obezbijediti da podrška bude spremna. Onda možemo ponovno procijeniti ravnotežu između kontrole virusa i štete koju lockdown uzrokuje privredi i društvu", naveo je on.
Volhaus vjeruje da je jedino dugoročno održivo rješenje u testiranju koje se već pokazalo isplativo u svijetu sporta. On ističe da je Premier liga pokazala da testiranje može omogućiti održavanje događaja koji su se prije samo nekoliko mjeseci činili nemogućim. Primjena istog načela u većim razmjerima pomogla bi britanskoj naciji da se vrati na noge.
"Izazov koji je pred nama je asimptomatski prijenos zaraze, posebno kod mlađih dobnih grupa koje možda nemaju simptome", rekao je on.
Odgovor je u većem broju testova. Wolhaus kaže da treba uključiti i škole zato što bi to učvrstilo uvjerenje da je njihovo otvaranje sigurno, iako je rizik od prijenosa s djece manji, kao što je manji rizik od teških oblika bolesti kod djece.
"Zdravstveni radnici, radnici domova za starije i socijalni radnici se testiraju. Testiranje učitelja u školama i univerzitetima treba provesti kao da se radi o Premier ligi, koja je iskoristila testiranje kako bi pokrenula i provodila svoju osnovnu djelatnost. Ljudi kažu da su troškovi testiranja problem, ali troškovi neaktivnosti su apsolutno enormni zato što ne možemo otvoriti društvo", dodao je on.
