Kada pojedemo bananu, kivi ili ananas, obično bez mnogo razmišljanja bacamo koru.
Šta otkriva istraživanje?
- Naučnici analizirali 12 vrsta voća i povrća
- Odbačeni dijelovi u 10 slučajeva bogatiji vlaknima
- Kora ananasa sadrži pet puta više vlakana
- Sjemenke i kora tikve posebno su bogate vlaknima
- Dijelovi namirnica čine do 48 odsto mase
Slično radimo i kada pripremamo povrće, odstranjujemo sjemenke, stabljike i druge dijelove koje smatramo nepotrebnim.
Možda vas još zanima:
Kako sačuvati kruške da ostanu svježe i do sedam dana?
Nova piramida ishrane šokirala nutricioniste: Sve što smo znali "okrenuto naopačke"
Međutim, novo naučno istraživanje pokazalo je da upravo ono što najčešće završava u kanti za smeće može sadržati znatno više dragocjenih hranljivih materija od dijelova koje svakodnevno jedemo.
Zanimljivo otkriće naučnika
Naučnici sa londonskog Kraljevskog koledža (King's College London) analizirali su 12 vrsta voća i povrća i došli do zanimljivog otkrića.
U čak 10 slučajeva dijelovi koji se obično bacaju, poput kore, sjemenki i stabljika, sadržali su više dijetetskih vlakana od jestivih dijelova koje najčešće koristimo.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu "International Journal of Food Sciences and Nutrition", a njegove rezultate prenio je i BBC Science Focus.
Posebno zanimljivi rezultati dobijeni su analizom ananasa. Pokazalo se da njegova kora i središnji, tvrđi dio sadrže približno pet puta više vlakana od sočnog deijla ploda koji najčešće jedemo.
Još jedan iznenađujući primjer jeste muskatna tikva. Njena kora i sjemenke sadržale su čak 9,25 grama vlakana na 100 grama, što je gotovo trećina preporučenog dnevnog unosa vlakana za odrasle prema britanskim smjernicama.
Ni lubenica nije izuzetak. Bijela kora lubenice, koja uglavnom završava u smeću, sadržala je 2,1 gram vlakana na 100 grama, približno koliko i kriška integralnog hljeba.
Ipak, nisu svi dijelovi voća i povrća koje obično odbacujemo bogatiji vlaknima. Naučnici su ustanovili da stabljika brokolija sadrži oko 28 odsto manje vlakana od njegovih cvjetova.
Bacamo i do 48 odsto onoga što kupimo
Doktorka Rejčel Gibson (Rachel Gibson), stručnjakinja za ishranu i dijetetiku sa Kraljevskog koledža u Londonu, koja je predvodila istraživanje, objasnila je da je razlika u sadržaju vlakana između dijelova koje jedemo i onih koje odbacujemo bila iznenađujuća.
Prema rezultatima istraživanja, dijelovi koji se uobičajeno uklanjaju tokom pripreme hrane činili su između 25 i 48 odsto ukupne mase analiziranog voća i povrća.
To znači da ljudi često bacaju značajan dio namirnica koje su kupili, a samim tim i dio hranljivih materija koje one sadrže.
Dijetetska vlakna imaju važnu ulogu u pravilnom radu sistema za varenje, doprinose osjećaju sitosti, a ishrana bogata vlaknima povezuje se i sa manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i određenih vrsta raka.
Zbog toga naučnici smatraju da bi pametnije korišćenje voća i povrća moglo da pomogne ljudima da povećaju unos vlakana, ali i da smanje količinu hrane koju svakodnevno bacaju.
Međutim, istraživači naglašavaju da nije cilj da ljudi počnu da jedu velike količine kora i sjemenki, već da postepeno iskoriste više onih dijelova biljaka koji su pogodni i bezbjedni za ishranu.
Koje dijelove voća i povrća ne bi trebalo odmah bacati?
Naučnici predlažu nekoliko jednostavnih promjena u svakodnevnoj pripremi hrane.
Na primjer, kivi može da se jede zajedno sa dobro opranom korom, čime se povećava unos vlakana.
Stabljike brokolija, umjesto da završe u smeću, mogu da se isjeckaju i dodaju jelima pripremljenim u tavi, supama ili varivima.
Sjemenke paprike takođe mogu da se iskoriste u pojedinim jelima, dok se sjemenke tikve mogu pripremiti pečenjem. Bijela kora lubenice može da se koristi za pripremu određenih kuvanih jela ili zimnice.
Kod ananasa je, međutim, potrebno biti oprezan. Iako su njegova kora i tvrda sredina bogati vlaknima, to ne znači da grubu spoljašnju koru treba jesti sirovu. Za korišćenje takvih dijelova potrebni su odgovarajući postupci pripreme i provjera njihove bezbjednosti.
Upravo zbog toga istraživači upozoravaju da njihovi rezultati nisu poziv da se jedu svi ostaci voća i povrća.
Neophodna dodatna istraživanja
Potrebna su dodatna istraživanja o mogućim ostacima pesticida, drugim zagađujućim materijama i bezbjednosti konzumiranja pojedinih dijelova biljaka.
Posebno je važno i temeljno pranje voća i povrća pod tekućom vodom prije pripreme, čak i kada planiramo da uklonimo koru.
Da bi provjerili kako bi ljudi reagovali na ovakav način ishrane, naučnici su na Kraljevskom koledžu u Londonu organizovali i poseban program u okviru kojeg su ponuđena jela pripremljena korišćenjem većeg dijela biljke.
Pokazalo se da su učesnici bili zainteresovaniji za potencijalne zdravstvene koristi, posebno povećan unos vlakana, nego za ekološki značaj smanjenja otpada, prenosi Nova.
Istraživanje je mjerilo sadržaj vlakana, ali nije direktno ispitivalo da li konzumiranje ovih dijelova voća i povrća poboljšava zdravlje ljudi.
Zato njegovi rezultati ne znače da su kore i sjemenke automatski zdravije od ostatka ploda u svakom pogledu, već da mogu predstavljati nedovoljno iskorišćen izvor dijetetskih vlakana.
