Juhu! Konačno se završila radna sedmica i vi ste se obradovali ovom vikendu više nego, čini vam se, bilo kojem ranije jer ste umorni kao pas. Dobro smo opisali?
Prije nekoliko dana pozvana sam na rođendansku proslavu osobe koju poznajem samo površno. Bilo mi je izuzetno teško pronaći poklon za nekoga koga sam vidjela samo nekoliko puta. U takvim situacijama uvijek dobro rješenje je cvijeće, mada ne i originalno.
Pitala me skoro jedna djevojčica (djevojčica više po duši, nego po godinama) je l' Banjolučanin ili Banjalučanin. Objasnim joj i ona odgovori u stilu: "Ahaaa... kapiram! Hvala". Otvoreni um saznao je nešto, dodao je još jednu mrvu gomilici znanja koje sakupljamo cijelog života. Divim se i volim ljude koji nemaju problem s tim da uče, da se nadograđuju, usavršavaju.
Majstor L. je odličan auto-električar. On je čovjek koji ima šezdesetak godina, osrednje je visine, ima pokoju sijedu i još ne nosi naočari. U svojoj radionici uvijek nosi radno odijelo i kaže da mnogo više vjeruje metodama eliminacije u svom poslu nego novim načinima kompjuterskog prepoznavanja kvarova.
Da li se ispravno kaže „fali“ ili „hvali“? Kroz duhovitu anegdotu o opkladi vrijednoj 20 maraka, lektor objašnjava značenje i pravilnu upotrebu riječi „faliti“, „nedostajati“ i „hvaliti“, razrješavajući jednu od čestih jezičkih nedoumica.
Ne volim prisluškivati tuđe razgovore. Međutim, dok sam putovala autobusom i sjedila blizu djevojke koja je prilično glasno telefonirala, to ipak nisam mogla izbjeći.
U zadnje vrijeme, svjedoci smo, budi se ženska svijest. Žene osjećaju svoju veličinu, mogućnosti, slobodu, prilike... i žele promjene i svoja prava. Takav trend prati i jezik, koji mijenja normu i prepoznaje ženski rod u drugačijem smislu od onog gramatičkog.
Koliko sam uspio da vidim i čujem, gotovo cijela moja generacija bila je oduševljena čitanjem, sakupljanjem i razmjenjivanjem stripova. Oni su nekad bili jedan od glavnih izvora zabave za nas. Uz taj vid popularne kulture odrastali su mnogi rođeni sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
"U zadnje vrijeme sve više sumljam u to." Sretosmo se na ulici moj zanimljivi sagovornik i ja nakon dužeg vremena. Skrenu razgovor u određenom pravcu te mi se on požali na nešto. Uslijedilo je objašnjenje o čemu se radi, međutim meni se misli zaustaviše na onom "sumljanju" te ne čuh nastavak priče.
Studije su pokazale da smisao za humor i često smijanje mogu da produže život. Humor je dobar za mentalno zdravlje, ublažava stres i pomaže nam da se lakše nosimo s neugodnim situacijama. Smijati se treba svaki dan, ali ipak jednog dana u godini šalama posvećujemo posebnu pažnju.
Varoš... Na šta pomislite kad izgovorite? Na Vojvodinu, na bećare, okićene konje i kočije? Čujete li praporce i tamburice? Ja čak zamislim popa Ćiru i popa Spiru, salaš i bogatu trpezu. Osjetim onaj mir ravničarskog života, doživim tišinu, Dunav.
Uživanje u hladnom, ali sunčanom martovskom jutru, uz neizbježnu šoljicu kafe pored najobasjanijeg prozora moje kuće, prekinuo je cvrkut mobilnog telefona. Mrzovoljno bacih pogled i ugledah poruku jedne moje poznanice u kojoj je pisalo: "Zdravo! Da li je pravilno reći tj. napisati banaka ili banki? Imamo raspravu u kancelariji u vezi s tim, podijelili smo se u dvije grupe i situacija postaje sve ozbiljnija pa te molimo da nam odgovoriš na to pitanje."