U zadnje vrijeme, svjedoci smo, budi se ženska svijest. Žene osjećaju svoju veličinu, mogućnosti, slobodu, prilike... i žele promjene i svoja prava. Takav trend prati i jezik, koji mijenja normu i prepoznaje ženski rod u drugačijem smislu od onog gramatičkog.
Npr. uvodi ženska zanimanja. Rodno osjetljiv jezik povećava vidljivost žena, a koliko je to važno govori i činjenica da je objavljen i Priručnik za upotrebu rodno osjetljivog jezika.
Pravilo je bilo da su zanimanja izražena u muškom rodu, ali je u svakodnevnom govoru bilo onih u ženskom - uvijek je bila učiteljica, te prodavačica ili doktorica... I mišljenja su podijeljena - treba li to tako?
Oni tradicionalni, čak i neke pripadnice ljepšeg pola, smatraju da je to na određeni način silovanje jezika, jer pojedini pojmovi zvuče neprirodno, vještački, nimalo u duhu našeg jezika (npr. vodičica, stručnjakinja...). Ali zar ne zvuči neprirodno i ako se napiše npr. profesor mi je danas zadala zadatke ili tužilac je zatražila kaznu? Ima tu još jedan problem... Neke je riječi teško "prevesti" na ženski rod, npr. ako je trener, onda je... Trenerka? Trenerica? Za prvo će protivnici reći da je odjevni predmet, a za drugo da je kroatizam. Zamjenica bi tako, na prvu, bila vrsta riječi, a poslanica javno pismo, naročito zastupljeno u hrišćanskoj terminologiji.
Oni drugi, koji su za promjenu, kažu da ćemo se vremenom navići na njih i da, ako već uvodimo gomilu stranih riječi i prihvatamo ih, treba da prihvatimo i one koje poštuju naša pravila građenja.
I tu nastaje problem: pod uticajem stranih jezika dolazi do anomalija.
Pošto je građenje riječi veoma obimna oblast, reći ćemo samo da su najčešći nastavci -ica i -ka: profesor - profesorica, profesorka, doktor - doktorica, doktorka itd.
Otkud onda dekanesa? Zašto je i tim damama na tako visokim, poštovanja vrijednim pozicijama, ali i medijima tako draga ta riječ? Ne samo da ne poštuje naša pravila građenja, nego nije ni iz italijanskog izvedena, kako neki tvrde. Da, -essa jeste italijanski nastavak, ali na imenice koje završavaju na samoglasnik -e i označavaju žene plemenitog roda ili zanimanja (principessa, contessa, dottoressa od principe, conte, dottore). Pošto decano završava na -o, nije moguće dodati nastavak -essa, nego glasi la decana. U italijanskom jeziku imenice s ovim nastavkom mogu imati i pežorativno značenje kada označavaju ženu koja nije dovoljno sposobna da obavlja određeno zanimanje.
Kako onda objasniti ovu izvedenicu? Apsolutno nepravilna, nimalo u skladu s našim jezikom, samo kao - jednostavno usvojenu u govornoj praksi, još jedna od stvari o kojima se ne razmišlja nego se prihvata jer je, eto, neko tamo tako rekao i zvuči baš ono - prefinjeno.
Vjerujem da ni same dekanice i dekanke nisu razmišljale o svojoj tituli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
