SP Qatar 2022.

Književnost

Kako lektor kaže: Kad pridjevi postanu vlastita imena

Kako lektor kaže: Kad pridjevi postanu vlastita imena
Foto: N.N. | Kako lektor kaže: Kad pridjevi postanu vlastita imena

Jeste li znali da se nauka o ličnim imenima zove onomastika? Samo pitam. Kad god negdje ugledam tekst pod naslovom "Najpopularnija imena za djevojčice/dječake u ovoj godini", obavezno ga pročitam.

Mog imena već godinama nema na tim listama, ali kad sam se ja rodila, bilo je učestalo. Školovala sam se u ratnom periodu, promijenila nekoliko škola i u svakom razredu bilo nas je bar tri, a ponekad čak i pet imenjakinja. Svako vrijeme nosi svoju modu pa tako i imena koja su nekad roditelji davali svojoj djeci s oduševljenjem sada možemo tek ponekad pročitati na rodnim listovima. Ako pogledamo liste imena za djevojčice u posljednjih desetak godina, vidimo da su moderna kratka, najčešće dvosložna imena Ana, Ema, Ena, Lena, Lana, Mia, Mila...

Moja drugarica ima bliznakinje Minju i Milu. Divna imena za divne djevojčice, veoma slična, kao što su i njih dvije, ali ipak se razlikuju u jednom slovu, koje je zaduženo da odredi njihov identitet. Međutim, zbog tog jednog slova koje mijenja značenje riječi često dolazi do zabune prilikom deklinacije, odnosno promjene po padežima imena Mila.

Često možemo čuti: Donijeli smo poklon Miloj i Minji. Pričamo o Minji i Miloj.

Vidimo da je riječ o dativu i lokativu. Ostali padežni oblici ova dva imena nisu različiti.

Ali da li je takva promjena pravilna? Po čemu se ime Mila razlikuje u ova dva padeža od imena Minja?

Vlastito žensko ime Mila nastalo je od pridjeva mila, u značenju draga osoba. U želji da njihove kćerke budu mile, divne, drage, lijepe, slatke, roditelji su baš tako nazivali svoju djecu. Tako su nastala imena Divna, Draga, Lepa, Slađana. Ova imena u suštini su pridjevi i često se mijenjaju po pridjevskoj deklinaciji. Međutim, kada navedeni pridjevi postanu vlastita imena, oblici imeničke promjene su ustaljeni. Dakle, dala sam poklon Divni, a ne o Divnoj, pričala sam o Slađani, a ne Slađanoj.

Da zaključimo, Minja i Mila, koliko god genetski bile slične, po mnogo čemu će se u životu razlikovati, ali ono po čemu ne bi trebalo je promjena njihovih imena po padežima.

Na početku sam napisala kako se zove nauka o imenima, mada se meni čini da je svako ime nauka za sebe i da je svako lijepo na svoj način. Kad bismo ih sami birali, možda se ne bismo odlučili za ova koja nosimo, ali pitam se da li bismo bili iste osobe da se zovemo nekako drugačije.

Iako moje ime nije pridjev koji je postao imenica, iako znam da je hipokoristik jednog većeg, moćnijeg imena, meni se sviđa baš ovako kakvo jeste - u trećem licu jednine prezenta jednog glagola.

Nadam se da se i Mili sviđa njeno.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije