Književnost

Kako lektor kaže: Kafu možete popiti, ali nikako uzeti za ponijeti

Kako lektor kaže: Kafu možete popiti, ali nikako uzeti za ponijeti
Foto: N.N. | Kafu možete popiti, ali nikako uzeti za ponijeti

Jedne predivne ljetne večeri našla sam se sa drugaricom iz osnovne škole. Nismo se vidjele godinama, možda i cijelu deceniju, ko će ga znati, vrijeme baš brzo leti. Šetale smo gradskim ulicama koje su bile prepune ljudi.

Nakon nesnosnih dnevnih vrućina, čim je zašlo sunce, svi su pohrlili vani. Jedva smo čekale da negdje sjednemo i ispričamo jedna drugoj sve što se događalo u našim životima od prethodnog susreta. Međutim, ljetne bašte su bile prepune kao da se nešto besplatno dijeli, a i vreva je bila prilično iritirajuća za nekoga ko želi da se istinski ispriča. Kupile smo kafu u kiosku i otišle u park. Pričale smo satima o svemu i svačemu. Teme su se smjenjivale kao na TV dnevniku, pa je logično došla na red i ona o poslu.

Pričala sam joj čime se bavim, a ona me pažljivo slušala. Ona radi administrativne poslove i trudi se da u njenim dopisima, molbama i žalbama bude što manje grešaka. Rekla mi je da me sigurno nervira kad vidim neku grešku, na šta sam joj odgovorila da ih primijetim, ali da me ne nerviraju pretjerano jer bih inače bila pod konstantnim stresom. Na to se ona nasmijala i pokazala mi na čašu iz koje smo pile kafu te rekla: "Bar je ovdje dobro napisano - kafa za ponijeti. Često vidim da ljudi pišu ponjeti, donjeti, što je neispravno, zar ne?"

Željela je da potvrdim njeno znanje zamjene jata, što sam naravno i učinila, ali morala sam joj skrenuti pažnju da to ipak nije ispravno napisano. Zamolila me da joj objasnim. U nekoliko rečenica ispričala sam joj o spoju prijedloga za i infinitiva.

Najteža utakmica za igrati, to je za čestitati, soba za iznajmiti, za nadati se, za ne vjerovati i još brojni primjeri učestalo se mogu čuti, ali ih normativne gramatike i jezički priručnici ne priznaju kao ispravne. Za je prijedlog. Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi, izražavaju odnos između bića, stvari i pojava te utiču na padež riječi uz koju stoje. Najčešće se odnose na imenice i imeničke zamjenice, ali se mogu odnositi i na pridjeve i brojeve. Infinitiv je osnovni, rječnički oblik glagola i jedan od neodređenih glagolskih načina. Neodređeni je glagolski oblik jer se ne zna u kojem je vremenu i ne može se mijenjati kroz lica.

U našem jeziku nije uobičajeno da se prijedlozi odnose na glagole, dok u drugim jezicima to nije slučaj. Zato se ovakvi spojevi nazivaju kalkovi, a kalk je riječ ili izraz stvoren doslovnim prevodom sa stranog jezika, koji zadržava gramatičke (posebno tvorbene) posebnosti izvornog jezika.

U takvim situacijama treba upotrijebiti glagolsku imenicu umjesto infinitiva: Najteža utakmica za igranje, to je za čestitanje, soba za iznajmljivanje.

Ili: Treba se nadati, to je nevjerovatno.

Za sve gramatički nepravilne oblike može se naći rješenje, osim za ovu kafu za nošenje. Možda baš zato što u našoj tradiciji nije da je nosimo po ulicama i parkovima, već da sjedimo na jednom mjestu, baš tamo gdje se kafa priprema, i uživamo u tom ritualu.

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije