Književnost

Kako lektor kaže: Knjiga od prijateljice ili prijateljičina knjiga?

Kako lektor kaže: Knjiga od prijateljice ili prijateljičina knjiga?
Foto: N.N. | Kako lektor kaže: Knjiga od prijateljice ili prijateljičina knjiga?

Prije nekoliko dana pozvana sam na rođendansku proslavu osobe koju poznajem samo površno. Bilo mi je izuzetno teško pronaći poklon za nekoga koga sam vidjela samo nekoliko puta. U takvim situacijama uvijek dobro rješenje je cvijeće, mada ne i originalno.

Otišla sam na zabavu i bilo mi je lijepo. Ostali ljudi koji su bili na proslavi manje-više bili su mi poznati, atmosfera je bila prijatna, a stan u kojem smo bili predivan. Kad kažem predivan, mislim na to da je imao namještaj koji je funkcionalan i policu s knjigama preko cijelog zida.

Dok smo još svi sjedili za stolom, pogled mi je letio na tu policu i čim se ukazala prilika, otišla sam da pogledam šta se krije na njoj. Bilo je raznih naslova i bilo ih je baš mnogo, uglavnom popularne literature kao na štandovima uličnih sajmova knjiga. Među svim tim raznobojnim koricama ugledala sam knjigu koju sam čitala u ranoj mladosti. Sjetila sam se naslova i autora, ali zaboravila sam radnju. Znam samo da sam tom knjigom bila oduševljena u tinejdžerskom dobu i da je znatno uticala na to da zavolim čitanje pa samim tim i da studiram književnost. Kad je domaćica vidjela da se divim njenoj kolekciji, prišla mi je i počele smo razgovarati. Rekla je da knjige voli kupovati, ali i posuđivati iz biblioteke ili od prijatelja.

"Eto, knjiga koju držiš u ruci je od prijateljice", rekla je.

Upitala sam: "Misliš, posudila si je od prijateljice?"

"Da, knjiga je od Milice... Znaš Milicu", okrenula se i otišla da razgovara s nekim drugim, dok sam ja ostala u nedoumici da li je shvatila moje pitanje. Izgleda da nije, jer je ponovila: "Knjiga je od Milice." Pitala sam se kako je moguće da neko ko je pročitao toliko knjiga ne zna da se ne može reći da je knjiga od nekoga, već da je nečija. Potreban je prisvojni pridjev uz imenicu. U ovom slučaju prijateljičina, odnosno Miličina knjiga. Ne prijateljicina ili Milicina. Kod imenica na -ica, pa i kod vlastitih imena, izuzimajući one koje pred tim sufiksom imaju č, prisvojni pridjev se završava na -ičin: Miličin, Maričin, Zoričin, Novičin, kraljičin, prijateljičin, kuvaričin, Kusturičin.

Knjiga može biti od papira, ali nikako od Ive Andrića ili od prijateljice. Naime, nikako ne treba upotrebljavati posesivni genitiv s prijedlogom od kada se izražava odnos pripadništva ili odnos srodstva, prijateljstva, saradništva itd. Kada je u pitanju jedna riječ u jednini za označavanje pripadanja ili odnosa saradništva, srodstva ili prijateljstva, genitiv treba da bude zamijenjen prisvojnim pridjevom (ne auto Jovice ili od Jovice, već Jovičin auto, ne brat Dragice ili od Dragice, već Dragičin brat). Genitiv, i to onaj bez prijedloga, dolazi u obzir samo kada je u pitanju višečlani naziv onoga koji nešto ima, npr. auto komšije Jovana, brat Milene Jovanović. Iako sam bila iznenađena jer je ovo o čemu sam pisala lekcija iz osnovne škole, pozitivno u svemu ovome je to što, ako i sljedeće godine budem pozvana na njen rođendan, znam šta ću joj pokloniti. Pravopisni priručnik ili neko džepno izdanje gramatike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije