Ko nije putovao gradskim autobusima ne zna šta je dobra zabava... A ukoliko imate sreću da kraj vas pritom sjede penzioneri, zaista je teško opisati kolika je količina mudrosti i vrlo uzbudljivih informacija koje vam se sliju u uho...
Za razliku od ćutljivih tinejdžera sa slušalicama u ušima, koji zamišljeno gledaju u daljinu i drže prljave patike na sjedalu preko puta, oni su nasmiješeni i uvijek spremni za razgovor. Sve ćete čuti o trenutnim društvenopolitičkim prilikama u svijetu, visini njihovih penzija, čija je žena umrla, koji je političar veća faca, je l' jača Amerika ili Rusija i čija je zadnja...
Tako, između ostalog, saznadoh sjedeći u autobusu (i praveći se da ne slušam) kako su neki živopisni Milorad i Rajka raskinuli gotovo savršeni brak nakon 43 godine zajedničkog življenja, jer je Milorad našao mlađu, ali mu, bogami "ni ona nije ostala dužna". Već mi se tu brci nasmiješiše, ali ostadoh mirna i zagledana tamo negdje. Slušalac se prvo silno začudi kad je čuo tu informaciju pa potom radoznalo upita: "Našao novu, a izgledao kao živi mrtvac?! O, lude li pameti!"
Nasmijah se glasno, iako nije bilo u planu. Očara me iskrenost mog saputnika. Nije mu zasmetalo. Nastavi kako je to bila javna tajna te šeretski zaključi (s određenom dozom zavisti): "A jest mustra... Veoma mudra budala!"
Na nečije pitanje (citiram) "je l' ta nova šta finija", odgovori: "Ih, originalna kopija ove prve, samo mlađa i tanja!"
Svi se zadiviše. Zadivih se i ja, i sa simpatijom pogledah svoje vremešne saputnike jer su me podsjetili na dvije stvari: dobar smisao za humor koji godine nisu izbrisale (što sve više cijenim kako i sama zalazim u, da to lijepo nazovem, zreliju, odnosno sve stariju mladost ili mladu starost) i nekoliko kvalitetnih oksimorona koji mi se vratiše iz studentskih knjiga i kao lijepa melodija useliše u uši.
Oksimoron je stilska figura koja ujedinjuje dva protivrječna pojma, kao što je na primjer izraz glasna tišina. Takođe, možemo reći da je to vrsta antiteze, odnosno paradoksa u kojem se spajanjem potpuno suprotnih pojmova (obično pridjev + imenica) stvara novi pojam: topli led, skromna raskoš, tiha buka, pametna glupost.
Svoje mjesto on je pronašao kako u svakodnevnom govoru, tako i u književnosti. Njega su u svom književnom stvaranju koristili mnogi pisci, a jedan od njih je bio i čuveni Šekspir:
"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!"
Međutim, njegova privlačnost je očigledna te se uvukao i u svakodnevnu komunikaciju, u fraze koje su toliko ustaljene da više ne razmišljamo o njihovom značenju.
Primjera je mnogo:
- virtuelna stvarnost,
- plaćeni volonter,
- siguran rizik,
- tamna svjetlost,
- stoodstotna šansa,
- napola gotovo,
- oštroumna ludost,
- siguran rizik,
- nov i poboljšan,
- malo previše.
I na kraju, pošto obećah jednom svom duhovitom prijatelju da ću ga spomenuti "u novinama" (a nakon što me potkupio obećanjem o hladnom pivu negdje kraj Vrbasa), moram još i ovo da ispričam (čitaj: napišem)... Kad je čuo da pišem o oksimoronu, reče: "Je l' to ono kad spojiš dvije suprotnosti, ono što ne ide jedno s drugim? Ja ne znam je l' ovo oksimoron, ali mi se čini da na taj tvoj spisak treba dodati još i mirna Bosna ili pametan Bosanac".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
