Majstor L. je odličan auto-električar. On je čovjek koji ima šezdesetak godina, osrednje je visine, ima pokoju sijedu i još ne nosi naočari. U svojoj radionici uvijek nosi radno odijelo i kaže da mnogo više vjeruje metodama eliminacije u svom poslu nego novim načinima kompjuterskog prepoznavanja kvarova.
Ovo ne treba pogrešno protumačiti, jer L. svakodnevno koristi savremene alate i dobro je upućen u njihovu upotrebu, ali jednostavno misli da je logičko zaključivanje mnogo pouzdanije.
Osim u njegovoj radionici, znao sam ga sresti u sasvim drugačijim izdanjima kada posjećuje pozorišta ili koncerte džez muzike. Tada je savršeno izbrijan, nosi nešto elegantno, a njegov izgled i stav nas naprosto tjeraju da ga zovemo gospodin L.
Sada bi se mnogi već mogli zapitati kakve veze ima gospodin L. sa jezikom, ali polako, stići ćemo i do toga.
Kako većina takozvanog običnog svijeta kod nas vozi automobile kojima su intervencije gospodina L. neophodne, tako sam i ja odvezao svoj u njegovu radionicu. Naime, vozilo je počelo da me ignoriše iz čista mira i njegov motor povremeno je zanemarivao moje uporno okretanje ključa u bravi kao da se zbog nečega naljutio na mene.
Kad je čuo moju priču i kratko bacio pogled pod poklopac motora, gospodin L. je rekao: "Potrebno je reparirati alnaser!"
"Dobro, uradite sve što treba tom tvrdoglavom anlaseru", odgovorih mu ljutito.
Pogledao me je u oči i zamolio da mu ponovim kako sam nazvao dio, što sam i učinio.
Nakon toga mi je rekao da je to što sam izgovorio pročitao samo u jednom starom udžbeniku dok je pohađao srednju školu i da više nikada nije čuo takav izgovor te da je tada mislio da se radi o štamparskoj grešci, pogotovo zato što su i predavači izgovarali alnaser.
Rekao sam mu ukratko da je riječ njemačkog porijekla i da je nastala od njihovog glagola anlassen, što bi u prevodu značilo pokrenuti ili pokretati. Našem čovjeku to je pomalo teško za izgovor pa se kod nas često, tj. prečesto čuje alnaser i to nije nimalo čudno, ali je nepravilno.
Pošto me je pažljivo saslušao, rekao mi je: "Ako mi dokažeš tu svoju tvrdnju, podijelićemo troškove popravke."
I, naravno, nisam bio lijen, sljedećeg dana kad je trebalo da preuzmem automobil, naoružao sam se Rečnikom srpskog jezika Matice srpske i Velikim rečnikom stranih reči i izraza Ivana Klajna i Milana Šipke. Pokazao sam odrednicu anlaser gospodinu L., a on mi nije naplatio svoj rad, morao sam da platim samo utrošeni materijal.
Na kraju smo zahvalili jedan drugom, ja njemu na popustu, a on meni na lekciji iz jezika. Što se tiče novca koji mi nije uzeo gospodin L., rado su ga uzeli na benzinskoj stanici, tamo niko ne mari za jezik, a pogotovo ne daje popuste zbog njega.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
