Književnost

Kako lektor kaže: Jezičkim nepravilnostima protiv inflacije

Kako lektor kaže: Jezičkim nepravilnostima protiv inflacije
Foto: N.N. | Kako lektor kaže: Jezičkim nepravilnostima protiv inflacije

Primijetio sam da mnogi ljudi misle, ako neku stvar ili pojavu dovoljno dugo ignorišu, da će ona nekako sama od sebe nestati.

Ne znam da li je to naš odbrambeni mehanizam od svakodnevnih nedaća ili biranje linije manjeg otpora, ali znam da u gotovo 99 odsto slučajeva nismo u pravu. Dakle, ono od čega želimo da pobjegnemo ne trči za nama, ali nas sačeka u nekoj vrsti zasjede i tada treba uložiti mnogo više napora da se izborimo s tim.

Prošle sedmice morao sam svratiti u apoteku da kupim lijekove, jer sam ignorisao prehladu koja u početku nije bila jaka, ali kako su dani prolazili, moj glas je zvučao sve smješnije i na kraju sam ga gotovo potpuno izgubio. Ignorisanje se nije isplatilo ni zdravstveno niti finansijski.

Ispred mene stajao je jedan djedica i apotekarki tri puta ponovio: "Da, ćeri, ne znam kako, ali doktor mi je prepisao troduplu dozu…"

Nepristojno bi bilo upadati ljudima u razgovor i stvarati još veću zabunu opaskama o jezičkim nepravilnostima, bolje je ignorisati ih, pomislih tako i po obavljenoj kupovini napustih apoteku.

Pošto sam za nekoliko dana ponovo progovorio, morao sam normalizaciju zdravstvenog stanja zaliti nekim hladnim napitkom. Klin se klinom izbija, kaže stara mudrost kojoj apriori moramo vjerovati.

I dok sam čekao prijatelja u jednom kafeu, za susjednim stolom sjedila je već dobro pripita grupa građevinskih radnika. Jedan od njih držao je mobilni telefon u ruci i pokazivao svima već dobro poznati video-snimak čiji su akteri poslodavac koji upravo postaje vlasnik novog luksuznog automobila i njegov radnik. Naime, tu radnik sa neskrivenim divljenjem hvali preduzetnikov automobil, a ovaj mu odgovara da će i dogodine sebi nabaviti još jedan ako radnik bude i dalje vrijedno radio i ako se bude dodatno trudio te imao i poneki sat prekovremenog rada.

Kad se kratki snimak završi, teške, žuljevite ruke padoše na sto, cunami piva obli sve koji su bili za njim i građevinci počeše uglas da nabrajaju članove uže i šire porodice vozača luksuznih kola, naravno, u psovačkom kontekstu. Jedan od njih reče: "Troduplo bih ja to njemu naplatio, samo da mi padne šaka, đubre pokvareno!"

Što se tiče poruke ove rečenice, ne bih imao nikakvu zamjerku. Međutim, da im prigovaram na sitnim jezičkim nepravilnostima, složićete se, tada nije bio pravi trenutak. Ignorisao sam, to je bila jedina razumna odluka.

Ubrzo je došao i moj prijatelj, počeli smo hladnim pićem da bijemo vrućinu, a onda je i on otvorio priču o krizi koja nas steže sa svih strana i kako iz nje ne izlazimo već punih 30 godina. Ona se samo preobražava iz jednog u drugi oblik, a mi kao maloumni potežemo još jače i govorimo da će biti bolje. I opet me jedna riječ ubode kao mač: "Vidiš li ti da je sve nenormalno poskupjelo od početka godine?! Da nam povećaju plate duplo, pa i troduplo, opet ne bismo mogli sastaviti kraj s krajem!"

Nisam više mogao da ignorišem, morao sam mu dati do znanja da riječ troduplo ne postoji u našem jeziku. Računam, prijatelj mi je, neće se naljutiti ako ga upozorim na to.

"Vidi, prijatelju, bilo bi odlično da cijene, recimo, skaču trostruko, a da nam poslodavci podižu plate troduplo. Tako bismo, ne baš brzo, ali za jedno desetak godina porazili ovo ludilo od inflacije", rekoh mu glumeći besprijekornu ozbiljnost.

On me pogleda začuđeno, reče da nisam normalan i da su mi knjige isprale mozak.

Onda sam mu objasnio da riječ troduplo u našem jeziku ne postoji i da je jedino trostruko pravilan oblik, mada bi ljudima poput nas koji žive od radničke plate u (nad)realnom sektoru taj nepravilan oblik u kontekstu povećanja ličnih primanja i te kako koristio, jer kada bi postojao, značio bi tri puta duplo, to jest šestostruko.

Poslije te šale malo se oraspoložio. Ostali smo u ugostiteljskom objektu dok nam nisu uljudno rekli da je njihovo radno vrijeme isteklo i zamolili nas da izađemo. Morali su, eto, da zatvore zbog straha od komunalnih policajaca koji kruže gradom kao lešinari nad ranjenom životinjom, a mi smo bili ljuti i upustili smo se u raspravu s konobarima, jer te večeri smo popili troduplo, ovaj… trostruko više nego što bi to ozbiljni i pristojni ljudi sebi mogli da dozvole.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije