Uživanje u hladnom, ali sunčanom martovskom jutru, uz neizbježnu šoljicu kafe pored najobasjanijeg prozora moje kuće, prekinuo je cvrkut mobilnog telefona. Mrzovoljno bacih pogled i ugledah poruku jedne moje poznanice u kojoj je pisalo: "Zdravo! Da li je pravilno reći tj. napisati banaka ili banki? Imamo raspravu u kancelariji u vezi s tim, podijelili smo se u dvije grupe i situacija postaje sve ozbiljnija pa te molimo da nam odgovoriš na to pitanje."
Odmah da razjasnimo, radi se o imenici ženskog roda banka koja je najvjerovatnije italijanskog porijekla (banca) i prvobitno je imala značenje klupa, odnosno tezga, kasnije je uznapredovala do toga da znači sto mjenjača novca da bi danas dostigla vrhunac svoje evolucije označavajući ustanovu koja posreduje u novčanom prometu. I na sve to moj zadatak bio je da presudim kako glasi njen genitiv množine.
Usmjerio sam pogled prema obližnjim brdima i zamislio se. Nije mi bilo jasno zašto je "situacija postajala sve ozbiljnija". Zar bi neko zbog jednog pravilnog ili nepravilnog genitiva množine (bez obzira na to koliko on bio ozloglašen) mogao da napravi baš veliki problem?
Ako uzmemo u obzir činjenicu da se radi o sestrama i braći Slovenima koji su se podijelili u nekakve grupe, da se tu umiješalo nešto što je stranog porijekla te da to ima i neke veze s novcem, odgovor na prethodno pitanje veoma je jasan - i te kako bi mogao. Dakle, trebalo je brzo i efikasno djelovati, ali na način da zategnutost popusti sa obje strane, a u ovom slučaju, na svu sreću, to je bilo moguće.
Naime, znao sam da su oba oblika dozvoljena s tim da se oblik banki rjeđe koristi. Ipak, provjerio sam to još jednom da bih bio siguran, jer razlika između neiskusnih i onih koji to nisu jeste u tome što prvi tvrde nešto i srčano brane svoju tvrdnju bez ikakvih argumenata, a oni drugi su još jači u toj srčanosti, ali sve dobro prouče i provjere prije nego što se upuste u raspravu.
Poslije toga fotografisao sam odrednicu banka u Pravopisu srpskog jezika i Rečniku srpskog jezika Matice srpske i sa velikim zadovoljstvom poslao fotografije poznanici s početka teksta uz poruku: "Ponekad je moguće da svi budu u pravu. Dubleti su idealan lingvistički argument za tu tvrdnju."
Obično me naljuti kad me zvono telefona prekine u mom jutarnjem ritualu kojim se na neki način mirim sa radnim danom što stoji ispred mene. U ovom slučaju iz početne ljutnje izrodilo se jedno sasvim suprotno osjećanje. Osmijeh mi se razvukao preko lica zbog toga što je prevladao razum i jednu situaciju koja je "postajala sve ozbiljnija" naša gramatika, tvrdi moja poznanica, pretvorila je u ugodnu radnu atmosferu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
