Život

Velike ljubavi kroz istoriju: Pjesnici Elizabet Baret i Robert Brovning

Velike ljubavi kroz istoriju: Pjesnici Elizabet Baret i Robert Brovning
Foto: Ilustracija | Velike ljubavi kroz istoriju: Pjesnici Elizabet Baret i Robert Brovning
N.N.

Elizabet Baret (1806 - 1861) potiče iz ugledne i bogate porodice, a bila je već poznata pjesnikinja prije nego je upoznala kolegu, takođe pjesnika Roberta Brovninga (1812 - 1889). Živjela je kao poluinvalid u kući svoga oca, pod njegovim dominantnim patronatom, i postala pomalo pustinjak.

Njen otac se obogatio na prodaji šećera i ruma na Jamajci. Bio je sebičan, svadljiv, ali u isto vrijeme pobožan, bar na riječima. Mučio je robove, pa je počeo da muči i svoju ženu i dvanaestoro djece. Elizabet je živjela dugi niz godina sa svojim ocem tiraninom. Kao dijete je predano voljela oca, nije primjećivala njegove mane. Kad je odrasla, po svemu sudeći, ona je naučila da vara i da koristi raspoloženje hladnog oca u svoju korist, jer drugi život jednostavno nije mogla zamisliti.

Dobila je dosta rano obrazovanje u svom domu, učila je od starijeg brata, francuski, latinski i grčki, i doslovno se zaljubila u istoriju i filozofiju. Uticaj ove dvije discipline snažno se odražava u njenim radovima. Zbirka pjesama "Iskustvo uma" koju je napisala teško je shvatljiva ljudima koji nisu upoznati sa osnovama filozofije. Ona se već dugo bavila pisanjem poezije, tekstova o istoriji i filozofiji i prevodima kada se u dobi od 29 godina s porodicom preselila u London.

Kasnije, zajedno sa svojim bratom Edvardom, Elizabet se pod maskom zdravstvenih problema preselila u Devonšir. To je bilo pravo vrijeme da se oslobodi od roditeljskog sputavanja. U to vrijeme izdala je kolekciju "Serafina i ostale pjesme."

Sreća i sloboda se okončala nenadano - tokom jedne plovidbe Edvard je preminuo i Elizabet je dobila teški nervni slom, krivila je sebe za smrt svog brata. Vratila se ocu nesretna, bila je blizu ludila, ali otac tiranin nije obraćao pažnju na njeno stanje i prisilio je da služi svoje mlađe sestre.

Elizabet je za pet sljedećih godina zapustila sebe. Komunicirala je samo s rodbinom, sve vrijeme kao da se pripremala za smrt, ali je to nije spriječilo da izda dvije poetske zbirke. Kao u bajci, čekala je princa na bijelom konju da je spasi. Ali njega nije bilo.

Robert Brovning je bio mladi pjesnik koji je patio jer još nije našao srodnu dušu, ali i zbog činjenice da njegove pjesme niko ne razumije. U knjižari je naišao na zbirku pjesama Elizabet Baret i bio iz srca zadivljen. Obradovan, riješio je da se sastane sa pjesnikinjom preko prijatelja.

Robert je Elizabeti poslao pohvalno pismo i tražio od nje sastanak u četiri oka, ali je to ona odbila. Najprije jer nije bila zainteresovana, a onda jer je "već na rubu groba" i na kraju, jer "izgleda bolesno". Na kraju su se složili da se ipak sastanu i tako je Robert došao s rođakom u obilazak bolesnice. Elizabet mu se činila veoma lijepa, i već u sljedećem pismu priznao joj je svoju ljubav. I Robert je ostavio utisak na Elizabet, pa čak je dobila i inspiraciju, počela je da piše ljubavnu poeziju, sada najpoznatiju zbirku "Soneti iz Portugalije". Oboje su se brzo zaljubili i tako je počela jedna od najpoznatijih romansi u literaturi. Njen otac nije odobravao njenu vezu sa Robertom, vjerovao je da je on nepouzdani lovac na bogatstvo, tako da je par držao svoju vezu u tajnosti. Oni su razmijenili stotine ljubavnih pisma, a do 1846. su se našli u bjekstvu. Otac joj je uskratio sve nasljeđe i suočila se sa gađenjem svoje braće, koji su vjerovali da se udala za čoveka niže klase koji želi preko nje da se obogati.

Ona koja "stoji na pragu groba", tatina kćer, poznata pjesnikinja, četrdesetogodišnja djevojka pobjegla je od kuće i udala se za Roberta Brovninga. Započela je novi život. Elizabet i njen suprug naselili su se u Italiji. Njeno zdravlje se čudesno popravilo i u 43. je rodila sina.

Pjesnikinji je prijao boravak u Italiji, Francuskoj i Engleskoj i tih godina je njeno pisanje bilo najviše plodno. Nažalost, Elizabet je ušla u politiku, tako da su joj pjesme pisane tokom tih godina postale nešto lošije.

Elizabetino zdravlje je na kraju popustilo i 1861. godine je umrla na rukama svog muža. Robert je godinu dana nakon njene smrti izdao njene neobjavljene pjesme u knjizi "Last Songs".

Viktorijanski pjesnik Robert Brovning izgradio je kasnije blisku vezu s nećakinjom Čarlsa Darvina te se s Juliom Vedgvud, 21 godinu mlađom od njega, dopisivao tokom 1863, nekoliko godina nakon smrti svoje supruge Elizabet.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije