BANJALUKA - Psihološka podrška ženama koje su pretrpjele bilo kakvu vrstu nasilja od presudnog je značaja za njihov oporavak, jer žrtva kad izađe iz nasilnog odnosa mora da osjeća sigurnost, kako fizičku, tako i psihičku.
Potvrdila je to u razgovoru za "Nezavisne novine" psihologinja Dijana Đurić, koja sa žrtvama nasilja koje borave u Sigurnoj kući radi od 2007. godine.
"Sa ženama i djecom koji su štićenici Sigurne kuće radim od njenog osnivanja, a prije toga sam pružala psihološku podršku žrtvama porodičnog nasilja u Fondaciji 'Udružene žene', te je angažman u Sigurnoj kući bio nekako prirodan slijed događaja", kazala je Đurićeva.
Kako ističe, rad sa ženama koje se nalaze u Sigurnoj kući prvenstveno ima za cilj da žrtve shvate i osjete da su prihvaćene i da postoji neko ko razumije njihovu situaciju.
"Žrtvama treba dati prostora i vremena da počnu otvoreno pričati o onome što su proživjele i kako se osjećaju. Na naše ponašanje generalno utiču brojni faktori, a kada govorimo o žrtvama nasilja tu su jako značajni vaspitanje, sociokulturalni i ekonomski milje iz kog potiču, osobine ličnosti te socijalna podrška koja u većini slučajeva izostaje. Često žrtve, pogotovo ako su dugotrajno bile izložene nasilju, nisu navikle da izražavaju svoje mišljenje, osjećanja i potrebe i u tom smislu je bitno da se osnaže, da znaju da je i njihova riječ značajna", smatra Đurićeva.
Kako ističe, sama priča o pretrpljenom nasilju koje su preživjele bitna je za psihičko zdravlje, ali i to je, prema njenim riječima, individualno.
"Uglavnom žrtve imaju potrebu da pričaju o proživljenom i u toku daljih razgovora prisjećaju se nekih teških iskustava, jer obično se previše toga dogodilo da bi se moglo riješiti kroz jedan ili dva razgovora. Razgovor o traumatskim iskustvima je značajan jer omogućava emocionalno rasterećenje, a u ovim slučajevima i realniji uvid u događaje. Žrtve su često manipulacijom i zastrašivanjem od strane nasilnika uvjerene da su one krive za nasilje koje se nad njima sprovodi", kazala je Đurićeva i napomenula da im je cilj da kroz razgovor i psihološku podršku žrtve osjete da su bezbjedne, da ih neko istinski razumije, a kroz podršku rade i na osnaživanju.
"U nasilnom odnosu često je prisutno psihičko i fizičko zlostavljanje, kao i kombinacija oba, a žrtve često kažu da im je psihičko zlostavljanje teže padalo. Kako one opisuju, to je zapravo život u konstantnom strahu, ponižavanju, kritikama i iščekivanju sljedeće epizode fizičkog nasilja", objašnjava Đurićeva.
Kako ističe, posljedice nasilja u porodici i drugih oblika rodno utemeljenog nasilja su višeslojne.
"Samo to bi mogla biti tema za poseban tekst, ali ukratko rečeno porodice u kojima je prisutno nasilje su disfunkcionalne, što se negativno odražava na djecu ukoliko ih ima. S druge strane, rodno zasnovano nasilje dovodi ženu u inferioran položaj u društvu kroz ograničavanje kretanja, profesionalnog angažmana, učešća u društvenom životu i slično", kazala je Đurićeva.
Podsjećamo, Fondacija "Udružene žene" i ove godine pridružuje se globalnoj kampanji "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja", a u saradnji sa našom medijskom kućom o ovoj temi progovoriće na malo drugačiji način.
Svaki dan u periodu od 25. novembra do 10. decembra objavljujemo po jedan članak na temu rodno zasnovanog nasilja i sprečavanju i suzbijanju rodno zasnovanog i drugih oblika nasilja, a sve u cilju veće dostupnosti informacija ženama koje su izložene nasilju.
Kampanja "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja" obilježava se od 25. novembra - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama i traje do 10. decembra - Međunarodnog dana ljudskih prava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
