BANJALUKA - Bez dobre medicinske dokumentacije nema kvalitetne dalje istrage, kazao je za "Nezavisne novine" Željko Karan, specijalista sudske medicine i direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske, koji iza sebe ima dugogodišnje iskustvo kao vještak na mnogobrojnim suđenjima, pa i u slučajevima nasilja u porodici.
Kako je istakao, javnost pod uticajem američkih filmova i serija ima pogrešnu percepciju prikupljanja dokaza, jer, kako kaže, dokaz može biti sve, ali analize traju duže nego što je prikazano u mnogobrojnim serijama.
"Apsolutno sve može biti dokaz u datom trenutku ako se stavi u određeni kontekst", smatra Karan.
Dodaje da je u forenzičkom i sudsko-medicinskom djelokrugu rada određivanje vrsta povreda, te ocjena težine i mehanizma nanošenja.
"Kada govorimo o onome što mi zovemo tupe mehaničke povrede, one mogu nastajati na različite načine, udarcima, padovima, sve je moguće, ali da bi se vještačenje dobro uradilo, moramo imati kvalitetne ulazne podatke, a to je medicinska dokumentacija. Ako je ta medicinska dokumentacija kvalitetna, dobra, detaljna, onda je sve u redu. Međutim, ako je medicinska dokumentacija štura, oskudna, nepotpuna, na brzinu napisana, to onda nije dobro, jer mi koji to analiziramo dođemo u poziciju da se nemamo za šta 'zakačiti'", ističe Karan.
Baš iz tih razloga napominje da je od presudnog značaja da istražni organi koji imaju prvi kontakt sa povrijeđenom osobom obave detaljan posao, ali i da imaju dobru saradnju.
"Policija dođe na mjesto zločina po pozivu ili prijavi i uradi sve što je u njenoj nadležnosti. Napišu zapisnik o uviđaju, nacrtaju skicu lica mjesta, naprave foto-dokumentaciju mjesta događaja i tako dalje, ali jednu stvar ne urade. U zadnje vrijeme malo su i počeli, ali slabo i nedovoljno, ali niko neće da uzme foto-aparat i da slika povrede na tijelu žrtve", rekao je Karan.
Ističe da, ako se već desi propust kod dokumentacije u prvom kontaktu sa žrtvom, trebalo bi da doktori naprave foto-dokumentaciju povreda na tijelu.
"Često kažem kolegama doktorima da, ako imaju na pregledu ženu koja tvrdi da ju je pretukao muž, ima na tijelu povrede, obavezno uzmu foto-aparat i to dokumentuju. Svi mi danas u svakodnevnom životu u džepovima imamo mobilne telefone koji imaju mnogo megapiksela i memorije i nema razloga da se te povrede ne dokumentuju i sačuvaju na računaru. Onda, kada dođe vrijeme da se taj slučaj procesuira, tada uz nalaz mogu priložiti i fotografije. Kada bi se tako uradilo, me ni bismo morali razmišljati da li na licu te osobe imaju dvije ili šest modrica", objašnjava Karan i dodaje da se često u medicinskoj dokumentaciji navede dijagnoza "contusio capitis", udarac u glavu.
"Takav medicinski dokument, kada dođe i kada mene pitaju koliko je bilo udaraca, šta ja na to mogu odgovoriti? Pojma nemam, jer nema opisa, nema foto-dokumentacije, navedena je uopštena dijagnoza. U nekom procesnom smislu ta dokumentacija je, mogu slobodno reći, neupotrebljiva ili je na granici neupotrebljivosti", kaže Karan i napominje da su poslovi vještačenja zakonski regulisani.
"U zakonu doslovno piše da nakon što tačno opiše povredu, vještak će dati mišljenje o vrsti i težini iste. Suština je u navodu 'nakon što tačno opiše povredu', jer šta ja mogu opisati ako medicinska dokumentacija ne valja. Pregled oštećenog, povrijeđene osobe nema svrhu, jer dokumentacija je dostavljena na vještačenje nakon više mjeseci, a ogrebotine, modrice i podlivi prođu, jer to su povrede koje traju od pet do deset dana, nakon čega iščeznu. Znači, mnoge stvari vam vežu ruke i ne možete raditi", smatra Karan.
Napominje da su mogućnosti dokazivanja različite, a dokazni postupak je svojevrstan mozaik.
"U taj mozaik svako treba da stavi svoju kockicu, a kada bi svi to uradili kako treba, mi bismo po pravilu dobili jako finu ili podnošljivu sliku događaja. Često sam studentima svojevremeno govorio da se mi bavimo povredom, a ne djelom. Nas krivično djelo ne zanima, nas zanima povreda, a pravnici, tužioci, advokati, sudije, treba svoje vijuge da žuljaju oko djela i pod koji će to oni paragraf podvući. To nije posao za sudskog vještaka, i ja se tim i ne smijem baviti, jer to nije u mojoj nadležnosti", zaključio je Karan.
Podsjećamo, svakog dana u periodu trajanja kampanje "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja", u saradnji sa organizacijom "Udružene žene" Banjaluka, objavljujemo članak o temi rodno zasnovanog nasilja i sprečavanju i suzbijanju rodno zasnovanog i drugih oblika nasilja, a sve s ciljem veće dostupnosti informacija ženama koje su izložene nasilju.
Kampanja "16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja" obilježava se od 25. novembra - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama i traje do 10. decembra - Međunarodnog dana ljudskih prava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
