Zamišljate li se ikada u tuđim pričama?
Publika nek se udobno smjesti. Ovo je priča o sreći. I prašini.
Kada je prošle godine, meni simpatična, Didi J. odvalila naslovnu rečenicu u maniru Marije Antoanete i ostala živa, nisam znala da li bih se smijala ili plakala. Ili oboje.
Jer kod mene ništa od jahte, Žmu ne voli mala plovila, odmah ga uhvati morska bolest. Znači, u obzir dolaze samo veći trajekti i kruzeri ili eventualno ona Meljčenkova jahta zvana "A" koja sigurno ima ozbiljan brodski stabilizator protiv ljuljanja. Ništa manje.
Ali zato nam treba ipak neka neviđena premija. Ono baš premija. Nesvakidašnja.
Imate li vi plan u slučaju premije?
Mi imamo Plan. Nikad se ne zna. Uvijek treba biti spreman.
Poznajem par koji se žestoko posvađao oko toga šta bi uradili sa lovom od premije koju nisu ni dobili. I nisu razgovarali par dana zbog toga. A nisu ni igrali na sreću. Dakle, pamet u glavu.
Žmu igra loto, često. Iako ja stalno govorim da je skoro nemoguće da osvoji više premija u životu. Jednu premiju je već osvojio. Mene, naravno! Koja li je vjerovatnoća za još jednu?
Mada on kaže da ima slučajeva, čitao je u rubrikama "Vjerovali ili ne". Ako nam je suđeno, dobićemo. Ako nije, nećemo i gotovo. Jasno k'o dan.
Mislim da je u pravu, kao i uvijek. Ali dogodilo se nešto što nam je svima zagolicalo maštu. Ovih dana, neko je osvojio višemilionsku premiju igrajući loto.
Obožavam petkom gledati krimiće. Izvalim se na kauč, noge ispružim na moj ljubičasti tabure.
Kad god Žmu ode na piće u omiljeni kafić, obavezno ostajem kući.
Neki vole ženske večeri sa maskama na licu i lakiranjem noktiju ili plesanje sa drugaricama po klubovima, a ja gledam skandinavske i britanske krimiće, sama u pidžami.
Tog petka taman sam se ufurala u zaplet, telefon počinje da mi poskakuje i svijetli.
Moja sestra TV Superstar mi šalje linkove sa najnovijim vijestima i poruke, jednu za drugom. Trešti na sve strane. Mislim se, gdje gori, šta li je sada?
Gdje ti je Žmu? Nije kući, što?
Jeste li vi osvojili premiju? Kakvu premiju?
Poruke stižu. Slike izvučenih brojeva.
Ovu premiju.
Ohoho, neko je zaista u našem gradu uplatio dobitnu kombinaciju. Ludiloooo!
Smijem se naglas. Ali na sav glas. Sister ne posustaje.
Znam da stalno igrate loto, zovi ga! Zo-vi odmah!
Neću ga zvati zbog toga, vidjećemo kada dođe.
Smijem se sve jače.
Ti sigurno znaš brojeve! Govori, jeste li vi? Priznaj odmah. PRIZNAJ!
Ne znam brojeve, rekla sam mu da ih promijeni, stalno igramo na rođendane njegove familije i ništa nismo dobili. Ko zna koje je brojeve sad uplaćivao.
Žmu ulazi u kuću.
Jesi uplatio loto? Jesam, ali za prošlo izvlačenje.
Auuuu jebemu, nekoga sad izvukli kod nas.
Pa jesu naši brojevi?
Nisu.
Pa šta te onda briga.
Pokazujem mu poruke.
Šta misliš da joj kažeš da sam ti nešto sumnjiv, da se samo smješkam i ništa ne govorim?
(to ne bi bilo ništa čudno, voli iznenađenja)
Ipak, zovem sestru. Hej, nismo mi! Previše je miliona u igri za zezanje.
Smijemo se zajedno.
Šteta, baš sam mislila biće koje milionče za seku!
Tačno sam znala da si se već ugradila. Ništa od toga.
Vjerujete li vi u sreću? Ja da. Sreća je tu oko nas. Leti kao ona prašina koju vidite na suncu dok mislite "čista kuća je znak protraćenog života, brišem prašinu, ona pada". Među tim zrncima prašine oko nas su i zrnca sreće. Zato ne brišite previše detaljno, rastjeraćete i srećice. Prašina ionako nikada i nikuda ne odlazi, uvijek nas sačeka tačno tamo gdje smo je i ostavili.
Što se mene tiče, postoji samo jedan uspjeh, živjeti život na svoj način.
Uvijek pronađem sretnu misao od koje se leti. To me naučio Petar Pan. Lako je, probajte!
I držim se arapske izreke: "Što se tiče alve, najvažnije je imati spremne posude."
Dakle, budite spremni za životne premije.
Mi smo spremni. Zanima vas šta bismo uradili? Živjeli skoro isto kao i do sada. Zaista.
Osim što bih ja kupila malo ostrvo u Egejskom moru. Da imam. To mi je želja. Moje ostrvo.
Ako primijetite da povremeno nestajem, znaćete gdje sam! Na mom ostrvu. Jedem musaku i buljim u more..
Najljepše stvari su one najjednostavnije.
Čak se i Marija Antoaneta oblačila u pastiricu, pa provodila vrijeme po malim francuskim selima. Možda tako na neku livadu uplovi svojom jahtom i Didi J. sa početka priče? Vidjećemo!
I zapamtite riječi francuskog filozofa Mišel de Montenja:
"Ne zaboravite, gdje god da ste, čak i na najuzvišenijem tronu i dalje sjedite na svom dupetu."
THE HEART IS WHAT MATTERS.
Lav ju
Chic Vanilica
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
