SP Qatar 2022.

Kolumne

VANILICA U CIRKUSU: Zlatna ribica je pobjegla iz kaveza

VANILICA U CIRKUSU: Zlatna ribica je pobjegla iz kaveza
Foto: Svjetlana Panić | VANILICA U CIRKUSU: Zlatna ribica je pobjegla iz kaveza
Nataša Lajšić Grbić

Dobro došli na ringišpil. Zar nije hladno za to, novembar je?

Ova vrteška je u nama. Odvešće nas na putovanje u same sebe.

Vratićemo se zgodnije nego ikada. Kad vam kažem.

Nutricionisti nek popiju rakiju prije čitanja.

 

Vežite pojaseve, uhvatite se za rukohvate. Umjesto da brojimo kalorije, pratićemo misli.

Sve počinje sa slobodom u nama. Želje se same ispunjavaju.

 

Ako ste gledali film Dobra Godina, Ridlija Skota i seriju Darelovi, sve će vam ubrzo biti jasno.

Ali ne morate biti Rasel Krou, berzanski mešetar koji iznenada naslijedi vinograd na jugu Francuske, niti kupiti kuću na Krfu kao Darelovi, da se spasite.

 

Možemo biti bilo gdje za takvo stanje uma. Ali trebalo mi je vremena da to ukapiram.

Cijelo prvo poluvrijeme života sam jurila po svijetu tražeći sebe i nigdje me nije bilo, koliko god kilometara da sam prešla. Stignem, a nema me.

Foto: Svjetlana Panić
Foto: Svjetlana Panić

Kad je počelo drugo poluvrijeme mog života, ukapiram.

Sve se desilo ljetos. Trebao mi je ozbiljan odmor. Nakon ovih teških godina ni plava planetica na kojoj plutamo svemirom nije više na istom mjestu. A kamoli ja.

 

Razne ideje gdje bismo sve mogli ljetovati su mi zujale u glavi dok nisam shvatila da nije ni bitno. Pitam Žmu gdje je najbliže more, pa pritisnem enter da rezervišem hotel. I odosmo na dug odmor.

 

Ne znam kako izgledaju vaši odmori, ali moji su uvijek takav Slou Moušn, da usporim još malo, sve bi stalo potpuno. Čak i kada sam bila u najluđim godinama. Gomila knjiga, plivanje, ležaljka u hladu. Dobra klopa, lanene haljine, starke. Bez češlja, šminke, buke, gužve. Uz malo alkohola, radi krvotoka. Ove godine je sve to bilo na najjače. Osim alkohola, ne cugam ozbiljno.

 

Moje omiljene farmerke su ključ slijeda događaja. Doputujem uvijek u njima, ponovo ih obučem za povratak. Ne prilazim im u međuvremenu.

Na dan povratka uskočim u farmerke, jednom rukom vučem kofer, u drugoj nosim vodu i grickalice za put kući. I odjednom shvatim da mi farmerke spadaju toliko da ću ostati u gaćama ako napravim još jedan korak. Sakrijem se iza Žmu na recepciji, ostavim kofer, uhvatim pojas rukom i držim. Smršala sam u neznanju.

 

JebemTi, šta je ovo? Jela sam kao radnik u polju. Prošetala možda tri večeri duže od dvjesto metara i više plutala na talasima nego što sam plivala. Nisam na plivačkom maratonu, majku mu, na odmoru sam.

Doručkovala ozbiljno, sve sa malim palačinkama kao desertom jer mi se nesvijesti od jakog sunca gladnoj. Naravno i ručala sam, a naveče jela kolače. Svako veče različite. Samo su se proseko i aperoli smjenjivali iz večeri u veče dok sam gledala u okeane zvijezda brojeći ih u sebi kao u dječijoj igri za ispunjavanje želja.

Zamisliš želju, prvo veče brojiš jednu zvijezdu, drugo dvije, deveto devet, a deseto veče ti se želje ispunjavaju. Mršavljenje nije bilo na spisku želja.

 

Izvukla sam odnekud kaiš od haljine, svezala farmerke da ne spadnu do članaka i vozimo se kući.

Razgovarajući naglas sama sa sobom u autu, shvatam da sam smršala od odmora. Ne od željezne discipline, lake hrane i ne znam čega sve čime pokušavamo da smršavimo.

 

Od odmora, slobode i mira!

Nema od čega drugoga. Od svega što sam radila trebala sam da se vratim deblja. Jela, ležala, čitala i plutala. Paradoks u najavi.

 

Vratim se u svakodnevnicu. Jurnjava, kafa u hodu, posao, kuća, nemir ponovo izranja. Sve je i kod vas isto, sigurno.

 

Jer svi žurimo u budućnost, prošlost je za arheologe.

 

Zaboravim na ljeto. I neki dan, potpuno slučajno ako uopšte slučajnosti postoje, naletim na članak o mršavljenju uz pomoć dobrote i ljubavi prema sebi.

Već vas vidim, zastali ste i glasno kažete: "Ma daj, ova je luđa nego smo mislili!"

Nutricionisti nek sipaju još jednu rakiju.

 

Psihoterapeut Jean Fain je napisala knjigu o tome. O dijeti saosjećanja prema sebi.

Tajna vitkosti krije se u blagosti prema sebi, usmjeravanju pažnje na svoje misli i osjećaje, na okuse i mirise hrane koja njeguje tijelo i dušu.

Fizički izgled ne treba da bude motiv, niti način na koji se odnosimo prema sebi i svijetu.

Doduše Jean pominje i hipnozu, možda za one koji i sanjaju hranu na javi, ali ne bih ja da me hipnotišu. Ko zna šta bih vam pisala, tako hipnotisana.

 

"Ne zaboravite, krila su sve u životu", rekao je Tesla.

Ispunjavajte sebi želje i osvajajte slobodu. I bićemo sve prezgodne!

 

I don't feel the same about things anymore.

ŽIVOT JE VELIČANSTVEN.

 

Lav ju

Chic Vanilica

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije