Jako tutnjanje nas je zaglušilo, sve zgrade u Gospodskoj ulici počele su se ljuljati, a desetak sekundi, koliko je potresanje trajalo, činilo se kao pet sati. Sjećam se da mi je prva misao tada bila: "Da li je ovo došao kraj svijeta?"
Ovim riječima Tomo Marić, banjalučki novinar, budi sjećanja na razorni zemljotres koji je pogodio Banjaluku 1969. godine.
Marić je tada imao 18 godina, a kaže da je neposredno prije udara zemljotresa, koji je iz temelja protresao grad na Vrbasu, sa prijateljem uživao u besplatnim ćevapima koji su dijeljeni na mjestu današnjeg parka prekoputa hrama Hrista Spasitelja.
"Bio sam mlad momak koji je prethodnu noć proveo u gradu sa prijateljima. Blaži zemljotres upozorenja, koji se dogodio 26. oktobra, dan prije jačeg, razornog zemljotresa, mnoge je građane istjerao na ulice. Oni nisu htjeli rizikovati da noć provedu u kući zbog straha od novog zemljotresa", priča Marić. Prisjeća se da je 27. oktobra, u 16.35, kada je drugi, jači zemljotres udario, bio u Gospodskoj ulici te da je vidio potresni trenutak rušenja nekadašnje zgrade "Titanik".
"Taj trenutak ću pamtiti cijelog života, prijatelj i ja smo vidjeli kada se ta velika zgrada počela urušavati. Stajali smo na kraju Gospodske ulice i vidjeli rušenje, nakon toga smo mogli samo da vidimo veliki oblak prašine", kazao je Marić. Kaže da su se svuda oko njega nalazili dijelovi zgrada u Gospodskoj ulici, te da je uslijedila histerija.
"Ljudi su trčali, vrištali i dozivali jedni druge. Mogli ste jasno vidjeti strah na licima ljudi. Činilo se kao da je svijetu došao kraj", rekao je Marić.
Ističe da je, u danima koji su uslijedili, postalo jasno da je Banjaluka ostala bez nekih od najljepših i prepoznatljivih arhitektonskih spomenika, ali da je takođe ostala i bez omladine.
"Djeca i mladi ljudi su tada autobusima i vozovima odlazili u druge gradove bivše Jugoslavije da nastave školovanje. Ti rastanci bili su veoma emotivni", kazao je Marić. Iako je grad opustošen, volja ljudi da pomognu obnovi Banjaluke, prema njegovim riječima, nije jenjavala. Dodaje da, iako je zemljotres srušio "Crnu kuću", tadašnji zatvor, niko od zatvorenika nije pobjegao, već su spremno pomogli raščišćavanju grada.
"Cijela Jugoslavija stala je uz Banjaluku, a potom je, možemo slobodno reći, izgrađen jedan novi, veći grad", zaključio je Marić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
