Život

Miloš Crnjanski i Vida Ružić: Ljubav koju je samo smrt rastavila

Miloš Crnjanski i Vida Ružić: Ljubav koju je samo smrt rastavila
Foto: N.N. | Ljubav koju je samo smrt rastavila

Mlad, učen čovjek, sa knjigama pod miškom i odrazom uobraženog zanesenjaka, odjevno usklađen u ekstravagantnom koraku s ondašnjim vremenom, sve to je bio Miloš Crnjanski. Ljude je držao na distanci, glas ženskaroša pratio ga je u stopu, a njegova interesovanja bila su prema avijaciji, mačevanju, fudbalu i pisanoj riječi.

No u njegovom životu pod etiketom ženskaroša najednom je zamirisala najdivnija ruža.

Ona je bila kćerka bivšeg dvorskog savjetnika i pisca Dobre Ružića. Važila je za jednu od najljepših djevojaka Beograda. Svi koji su ih poznavali o njima su govorili u jednini, kao o cjelini koju je neotuđiva ljubav stvorila, Miloš Crnjanski i Vida Ružić postali su sinonim za vječnu ljubav.

Mjesto njihovog sastanka bio je Filozofski fakultet.

Jedan čas istorije na stolicu pored svoje Vida je stavila šešir, dajući svima do znanja da je to mjesto zauzeto. Mladi pjesnik, koji je volio da se šali, sjeo je baš na to mjesto. Gospođica Ružić ga je pogledala zbunjeno i pokušala da mu objasni da to mjesto čuva za prijateljicu. Ne dopustivši joj da završi rečenicu, odgovorio je: "Zauzeto? Pa, za mene naravno." Od tada je mjesto pored nje zauvijek postalo zauzeto.

Njena porodica nije odobravala njihovu ljubav. Naročito se protivio njen stric, Žarko Ružić, koji je bratanicu već obećao jednom kraljevskom oficiru. Mada je Vida bila pozivana na dvorske balove, nije prestajala da se viđa sa Milošem. Ne znajući kako da ih razdvoji, stric ih je jedno veče na Slaviji sačekao i prijetio motkom. Pjesnik je nekako izbegao tuču, a Vida uspjela da stricu otme palicu.

Da bi smirila ovakvu situaciju i bijes porodice, riješila je da ode u Pariz. Na ulasku u voz, Miloš je obećao da će joj pisati, ali bura emocija koja se odvijala u pjesnikovoj glavi ga je natjerala da učini nešto što je ovoj priči donijelo potpuno neočekivan rasplet. Bez razmišljanja je stavio kuću u Pančevu na doboš, a Pariz je već sutradan, pored Vide, dočekao još jednog gosta.

Dijeleći s njim radosti njegove slave i gorčinu njegovog stradanja, Vida je ostala sa Milošem do kraja života.

"Pošao je za mnom. Mnogo je voleo žene. Bio je pravi kicoš i ženskaroš. U Londonu sam ga lično viđala na ulici sa damama, on zastane, uplaši se. A ja samo mahnem rukom, znam da će doći kući. Posle mi sve ispriča", govorila je Vida o svom Crnjanskom.

Kako je Miloš bio protivnik Tita i komunističke ideologije, bračni par Crnjanski je ostao da živi u emigraciji. Da bi preživjeli u Londonu, on je radio kao knjigovođa obućarske radnje i raznosio knjige na Pikadiliju, a ona je šila lutke i haljine za modnu kuću "Herods".

"Ja šijem da biste Vi pisali, jedna vaša rečenica više vredi od 100 mojih lutaka", govorila je žena velikog Miloša Crnjanskog.

Miloš Crnjanski je svoju životnu "Seobu" završio 1977. godine u Beogradu. Kažu da su njegove posljednje izgovorene riječi bile dokaz vječne ljubavi: "Vode" i "Vido". Njegovi prijatelji tvrde da je u samrtnom času ponavljao želju da kada dođe vrijeme, njegova supruga počiva pored njega.

Život bez Miloša za Vidu je izgubio svaki smisao. Poživjela je još toliko da zavješta sredstva za osnivanje Zadužbine "Miloš Crnjanski", koja će trajno čuvati uspomenu na velikog pisca i brinuti se o objavljivanju njegovih djela u zemlji i inostranstvu, a onda, samo deset mjeseci kasnije je i ona koju je obuzeo besmisao života krenula za njim, baš kao što je nekada davno i on za njom krenuo u Pariz. Sklopila je oči sa njegovim stihovima na uzglavlju:

"A kad mi glas i oči dah upokoje, ti ćeš me, znam, uzeti u krilo svoje."

Ona je sahranjena u grobnici porodice Ružić na Novom groblju, a on u Aleji zaslužnih građana, čime zaostavna želja Crnjanskih da počivaju u istom grobu nije ispunjena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije