Tokom života dolazimo u kontakt i uspostavljamo interakciju s različitim ljudima. S nekima od njih, radimo, idemo u školu, sarađujemo na raznim projektima, formiramo bliske intimne veze. Na to kakav ćemo odnos imati s tim ljudima u velikoj mjeri utiče prva impresija.
Prva impresija predstavlja stvaranje cjelovite slike o ljudima na osnovu veoma malo informacija. Ona se stvara veoma brzo nakon susreta s osobom. Ustanovljeno je da je potrebno svega 27 sekundi da bismo donijeli stav o osobi koju opažamo, čak i prije nego što ona bilo šta kaže.
Prva impresija sadrži niz tačnih i netačnih zaključaka o izgledu, polu, namjerama, inteligenciji, osobinama ličnosti osobe koja se opaža. U ovom procesu važnu ulogu igraju očekivanja, stereotipi, ranija iskustva te pojava koja se naziva samoispunjavajuće proročanstvo. Ona podrazumijeva da ćemo na osnovu očekivanja od druge osobe uskladiti svoje ponašanje prema njoj. Kao posljedicu našeg ponašanja, osoba će zaista početi da se ponaša u skladu s našim prvobitnim pretpostavkama.
Prva impresija se formira usljed dejstva nekoliko faktora. Jedan od njih je neverbalna komunikacija. Ljudi joj pridaju mnogo značaja, a kad se desi da su verbalna i neverbalna poruka nesaglasne, skloniji su da se više oslone na neverbalnu. Veoma su važne poruke koje nam šalje nečije lice, pokreti i položaj tijela. Skloniji smo tome da pozitivnije procjenjujemo ljude koji se više osmjehuju, blago se naginju ka sagovorniku u toku interakcije i imaju uspravan stav tijela. Klimanje glavom, snažan stisak ruke prilikom pozdravljanja i gledanje sagovornika u oči se obično procjenjuju poželjnim i pridonose stvaranju bolje prve impresije. Važni su i prijatan miris i dobro odijevanje, a ako neko ima neprijatan miris, loše se oblači i ima arogantan stav, procijenićemo ga nepovoljnije i stvoriti negativnu prvu impresiju.
Važnu ulogu igraju i fizičke karakteristike osobe (visina, boja očiju, boja kose, fizička privlačnost). Spremni smo da fizički privlačne ljude procijenimo pozitivnije od neprivlačnih i da im pripisujemo socijalno poželjne osobine, kao što su komunikativnost, druželjubivost i povjerljivost. To je stereotip "lijepo je dobro". Ovo ne znači da su verbalni znakovi nevažni. Bitne su karakteristike glasa; ljude sa prijatnijom bojom glasa ćemo procijeniti povoljnije. Visina glasa je takođe važna, jer se viši tonovi pripisuju ženama, a sa ženama se povezuje manji stepen agresivnosti i veći stepen povjerenja. Zato smo spremni da ljude s višim glasovima procijenimo u boljem svjetlu, kao i osobe kod kojih frekvencija glasa opada pri kraju riječi ili rečenice.
Prvu impresiju je teško promijeniti. Ovo se dešava zato što smo skloni da druge ljude procjenjujemo kao skladne cjeline, koje se ne mogu tako lako mijenjati. Ova konzistentnost je važna, jer nam omogućava da na osnovu kratkog perioda odlučimo s kim bismo u budućnosti mogli ostvariti saradnju, a s kim ne. Pomaže nam da ne trošimo uzalud svoje ograničene resurse, vrijeme i trud. Efekti prve impresije mogu biti raznoliki i uočiti se u brojnim situacijama: pri odabiru kandidata za posao, pri odlučivanju o tome za koga glasati, s kim sarađivati te s kim stupiti u intimne veze i sklopiti bliska prijateljstva.
Pored svih prednosti koje nam može donijeti prva impresija, nije poželjno da je koristimo kao jedini kriterijum pri ocjenjivanju drugih ljudi. Ona se stvara na osnovu veoma malo faktora i nerijetko može biti potpuno pogrešna. Potrebno je ljude sagledati iz različitih perspektiva, jer se može desiti da usljed pogrešnog rezonovanja izgubimo dragocjenu osobu.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
Piše: Jelena Bačić
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
