Zdravlje

Sekstorzija: Djeca i adolescenti najlakši plijen za predatore

Sekstorzija: Djeca i adolescenti najlakši plijen za predatore
Foto: Unsplash | Sekstorzija: Djeca i adolescenti najlakši plijen za predatore
Zorica Pušić

Sekstorzija se definiše kao prijetnja dijeljenjem nečijih eksplicitnih, intimnih fotografija ili video-snimaka seksualne prirode bez pristanka osobe, obično u svrhu dobijanja još fotografija, seksualnih činova, novca itd.

Prestupnik je često bivši momak ili djevojka, te ovaj vid zločina može biti manifestacija nasilja u tinejdžerskim vezama. Uobičajeno se izjednačava sa osvetom putem pornografije, ali osnovna razlika je u tome što se pornografija dijeli javno, dok sekstorzija podrazumijeva, uglavnom, privatno zlostavljanje i ucjenjivanje, koje potencijalno može da pređe u javno.

Osveta putem pornografije dobija izrazitu pažnju u medijima i političkim i pravnim raspravama, dok u slučajevima sekstorzije nema puno rasprave o ovoj temi, s obzirom na to da žrtve uglavnom žele ostati anonimne.

Prema nalazima Wittesa i saradnika, prestupnici uglavnom biraju žrtve koje su maloljetne. Većina žrtava je ženskog pola, u grupi maloljetnih žrtava oko 80 odsto. Manipulacija i lažno predstavljanje preko socijalnih medija je uključivalo 91 odsto slučajeva, dok je preostalih devet odsto bilo usljed hakovanja naloga žrtve.

Mlađe osobe, uglavnom, doborovoljno dijele slike sa prestupnikom, dok su stariji češće žrtve hakovanja. Razlozi koje žrtve navode za dijeljenje fotografija su: zato što su bili u emotivnoj vezi, te su fotografije slali partneru (70 odsto žrtava je bilo u odnosu sa osobom koja ih je uslovljavala), neko je vršio pritisak na njih, bili su prevareni, neko im je prijetio ili ih je prisilio, očekivali su da će biti plaćeni za to, mislili su da će slike bili iskorištene za modeling i glumu itd.

Djeca i adolescenti su najranjiviji, jer objavljuju lične informacije i lakše ih je izmanipulisati. Neke od karakteristika žrtve i riziko faktora su:  česta upotreba društvenih mreža i drugih online vidova komunikacije, tendencija ka online riskantnom ponašanju (postavljanje ličnog sadržaja na društvene mreže i druge sajtove), uživo videa, četovanje i formiranje prijateljstava sa strancima, velika količina dnevnog vremena provedenog online, odsustvo neugodnosti prilikom ulaska u seksualnu komunikaciju/interakciju online, naivna interpersonalna (socijalna vulnerabilost i traženje pažnje) i tehnološka ponašanja (slaba sigurnost na internetu), sklonost pretjeranom dijeljenju u interakciji, uključujući lični seksualni materijal, odsustvo ili niska kontrola roditelja.

Skoro 50 odsto žrtava sekstorzije osjeća sram, neprijatnost, strah od posljedica i osjećaj bespomoćnosti, zbog kojih ne prijavljuju situaciju prijateljima i porodici. Samo 16 odsto slučajeva se prijavi policiji. Wolak i Finkelhor navode da žrtve pate psihološki; 24 odsto njih traži pomoć psihoterapeuta, a 12 odsto mijenja mjesto boravka usljed ove situacije (kako bi pokušali da pobjegnu, zato što se boje da će biti uhođeni, iz straha da će im neko povrijediti porodicu, ili zbog stida koji osjećaju u slučaju da okruženje sazna).

Žrtve često ulaze u proces progresivnog mentalnog pogoršanja, socijalne izolacije i straha koji osjećaju od narednog zahtjeva ili prijetnje, što u nekim slučajevima može dovesti do samopovređivanja ili suicida.

Specifični aspekt srama uključen u ovaj zločin čini da žrtve nisu sklone tražiti pomoć od porodice i okruženja ili prijaviti zločin. Eksperti navode da oko 30 odsto djece počne da se povređuje ili pokuša suicid.

Kada je riječ maloljetnim licima, roditelji treba da imaju veću kontrolu nad njihovim online ponašanjem kako bi prevenirali rizična ponašanja i samim tim mogućnost dolaska do sekstorzije. Sigurnost i zaštitu bi trebalo podići na viši nivo, te objavljivati što manje ličnih informacija. U skladu sa ovim bitno je uključiti edukaciju za roditelje i djecu o sigurnosti na internetu, u čemu i policija treba da ima značajnu ulogu.

Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Labaratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije