SP Qatar 2022.

Zdravlje

Emocionalno zanemarivanje: Kada neučinjeno boli

Emocionalno zanemarivanje: Kada neučinjeno boli
Foto: Unsplash | Emocionalno zanemarivanje: Kada neučinjeno boli
Bobana Popović

Nasilje ili zlostavljanje predstavlja širok pojam i temu o kojoj se često govori. Kao najčešći oblici nasilja navode se nanošenje fizičke boli ili povrede, neprimjereni dodiri i komentari, ucjenjivanje i vrijeđanje. Postoji još mnogo ponašanja koja se smatraju nasiljem, ali važno je istaći da i neučinjeno ponašanje može predstavljati nasilje.

Iako se takvo ponašanje ne primjećuje, ono ostavlja podjednako značajan i negativan uticaj na žrtvu. Primjer takvog oblika nasilja jeste emocionalno zanemarivanje koje je izraženo u značajnoj mjeri od 18,7% (SZO, 2019).

Ono se najčešće dešava u periodu djetinjstva kada dijete ne dobija ljubav, pažnju i emocionalnu podršku roditelja ili mu se uskraćuje stručna pomoć i podrška kada postoji neophodna potreba za to (depresija, suicid). Dijete je emocionalno zanemareno iako svjedoči zlostavljanju ili korištenju alkohola i psihoaktivnih supstanci, te ako izostaje reagovanje roditelja kada je dijete već došlo u kontakt s tim. Takođe, emocionalnim zanemarivanjem se smatra i postavljanje nerealnih očekivanja koja nisu u skladu sa uzrastom i razvojem djeteta, kao i kada su roditelji previše zaštitnički nastrojeni prema djetetu.

Kako izgleda emocionalno zanemarivanje, svojevremeno je opisao psiholog i filozof Vilijam Džejms, koji je rekao: "Ne može se zamisliti gora kazna od one da smo nevidljivi, apsolutno prozirni i nezapaženi od onih koji bi trebalo da nam pokažu afekt, bliskost, ljubav i privrženost." 

Zanemarivanje u djetinjstvu ima razorne posljedice na kognitivni i socioemocionalni razvoj djeteta i takve posljedice mogu potrajati i čitav život.

Kako bi opravdalo roditelje, dijete stvara negativnu sliku o sebi: "Da sam dobro dijete, moji roditelji bi me voljeli. Međutim, ja nisam dobra osoba i ne zaslužujem ljubav i pažnju drugih, niti je moj život vrijedan."

S obzirom na to da osjećanja emocionalno zanemarene djece nisu u dovoljnoj mjeri bila primijećena ili im nije pružena podrška u razumijevanju i shvatanju sopstvenih neprijatnih osjećanja, ona u odrasloj dobi mogu imati poteškoće u identifikovanju i vjerovanju sopstvenim osjećanjima. Pored toga, svoja uvjerenja prenose i na druge odnose, te često imaju otpor da vjeruju drugima, što dodatno otežava njihov život. Ovakva negativna iskustva i uvjerenja mogu dovesti do osjećaja krivice i bezvrijednosti, depresije i suicida, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, antisocijalnog i graničnog poremaćaja ličnosti, poremećaja ovisnosti ili nekog drugog poremećaja.

Nažalost, danas širom svijeta postoji veliki broj kako djece, tako i odraslih osoba koje su izložene nasilju. Prema izvještaju SZO za Evropu o prevenciji maltretiranja djece (2019), svako četvrto dijete je žrtva nekog oblika nasilja, ili više oblika istovremeno. Važno je da znamo da se nasilje ne dešava uvijek na isti način, te da ga ne doživljaju svi u jednakoj mjeri i intenzitetu. Ono što je zajedničko svim osobama koje trpe nasilje jeste da one nisu krive, niti su zaslužile da budu izložene bilo kojem njegovom obliku.  

Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije