Društvo

Bez poslušnosti autoritetu društvo bi teško funkcionisalo

Bez poslušnosti autoritetu društvo bi teško funkcionisalo
Foto: Ilustracija | Bez poslušnosti autoritetu društvo bi teško funkcionisalo
Aleksandar Krajišnik, Jelena Bačić

Poslušnost je dio grupnog funkcionisanja i podrazumijeva da osobe nižeg statusa izvršavaju ono što im zapovijeda osoba višeg statusa. Ljudi na poslu, u školi, u saobraćaju, u bolnici... slušaju nadređenog ili neki drugi autoritet, smatrajući da će svako izvršenje naredbe dovesti do određene nagrade, ispunjenja cilja ili lične satisfakcije.

Bez poslušnosti autoritetu društvo bi teško funkcionisalo. Ovo se može primijetiti u kriznim situacijama, kao što je situacija sa virusom korona. Rečeno nam je da je neophodno da nosimo zaštitne maske i održavamo fizičku distancu kako bi bilo što manje zaraženih.

Ako postupimo tako, možemo zaštititi sebe, ali doprinijeti i zajednici u cjelini. Ili, ako lider neke formalne ili neformalne grupe kojoj pripadamo predloži da se potpiše peticija kojom bi se smanjili troškovi javnog prevoza, pristajući na to, možemo obezbijediti dobrobit za veći broj ljudi i to ne samo za članove naše grupe.

Međutim, poslušnost autoritetu može biti i destruktivna poslušnost, kada nanosimo štetu drugima. Tada naše ponašanje obično ne kontroliše fizička snaga autoriteta, već uspostavljena pravila, uputstva i manipulacija od strane nadređene osobe.

Veliki doprinos shvatanju fenomena poslušnosti autoritetu dao je Stenli Milgram, koji je izveo jedan od najpoznatijih eksperimenata u istoriji psihologije. Milgramov cilj bio je da istraži koliko će ljudi daleko ići u poštovanju uputstava autoriteta ako ona uključuju nanošenje štete drugoj osobi.

Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe: "učitelje", koji nisu znali cilj eksperimenta, i "učenike", koji su bili saradnici eksperimentatora. Korištene su dvije prostorije, jedna za učenika, u kojoj se nalazila "električna stolica", a druga za učitelja i eksperimentatora (koji predstavlja autoritet), u kojoj se nalazio generator električnog udara.

Generator, naravno, nije bio spojen sa električnom stolicom, ali učitelji to nisu znali. Učenik je imao je zadatak da nauči parove riječi, a bio je spojen za stolicu elektrodama.

Nakon faze učenja, učitelj utvrđuje uspješnost u učenju parova riječi, pri čemu mu eksperimentator daje uputstvo da izvrši električni šok kad učenik pogriješi i to tako da pri svakoj sljedećoj grešci povećava jačinu šoka. Električni šokovi išli su od blagih, preko šokova umjerene jačine, do onih koji bi u realnom životu izazvali smrt.

Učenik je uglavnom namjerno davao pogrešne odgovore, nakon čega bi mu učitelj zadavao električni udar. Kada bi učitelj odbio dati šok, eksperimentator je vršio različit nivo pritiska na učitelja, koristeći naredbe kao što su: "nastavite", "eksperiment zahtijeva da nastavite", "nužno je da nastavite", "ne preostaje vam ništa drugo nego da nastavite". Rezultati su zabrinjavajući - gotovo svi učitelji došli su do električnih šokova od 300 volti, a 65 odsto (dvije trećine) učitelja nastavilo je da daje najviše nivoe električnog šoka (450 volti).

Poslušnost autoritetu je veoma snažan motiv, tj. pokretač ponašanja, koji se u razvoju pojedinca ne može preskočiti. Svi se možemo naći u situaciji da pratimo naredbe koje izdaje figura autoriteta, sa kojima se ne slažemo i koje idu na štetu neke druge osobe, bilo da je lično poznajemo ili ne.

Zbog toga je neophodno povećati osjetljivost i proširiti znanje o životnim okolnostima, koji mogu dovesti do toga da se ponašamo suprotno od naših očekivanja, a na štetu drugih.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije