Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine, u Banjaluci i na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
1. Jednostranom odlukom predstavnika muslimanskog i hrvatskog naroda, bez saglasnosti srpskog naroda kao državotvornog, Republika BiH je proglašena državom. S obzirom na to da zahtjevi za ostajanjem u Jugoslaviji ili konstituisanjem republike srpskog naroda BiH nisu prihvaćeni, započet je proces stvaranja Republike Srpske, s ciljem očuvanja državotvornog, nacionalnog i duhovnog identiteta srpskog naroda u BiH. S propašću jugoslovenske države, propao je i projekat BiH kao "Jugoslavije u malom". Dejtonski mirovni sporazum, sa Ustavom, odgovorio je na dva najveća i najznačajnija zahtjeva: zaustavljanje rata i prihvatanje ustavnog poretka koji omogućava dugoročniju stabilizaciju u BiH. Dvije decenije Dejtonskog sporazuma pokazale su da je njegovo sprovođenje moguće te da je život naroda u BiH održiv na temeljima i principima tog međunarodnog ugovora.
2. Dejtonski sporazum, sa 11 aneksa, spada u red najznačajnijih međunarodnih sporazuma s kraja 20. vijeka. On je za Srbe i RS trajna pravna i politička kategorija. U međunarodnom pravu je opšteprihvaćen pravni princip prema kojem svi moraju poštovati i sprovoditi međunarodne ugovore, a ne mijenjati ih. Neprihvatljive su promjene koje dovode u pitanje budućnost Dejtona i odnose u BiH. Dejtonski sporazum, sa pravnog i političkog stanovišta, kao međunarodni ugovor, obavezuje sve potpisnice da ga poštuju i dosljedno izvršavaju. Učesnici u pregovorima bili su ravnopravni političko-pravni subjekti koji su, u prisustvu najmoćnijih država svijeta, potpisali međunarodni ugovor. Reviziju Dejtona, uglavnom, traže ratni lideri, radikalni nacionalisti bošnjačkih političkih partija i neki vjerski predstavnici. I pojedini predstavnici hrvatskog naroda insistiraju na promjenama dejtonskih rješenja. Takođe, zahtjevi za reformama, koji se postavljaju kao uslov za priključenje EU, u stvari, znače prenos nadležnosti sa entiteta na nivo BiH. Time se na neustavan način mijenja Dejtonski sporazum.
3. Postojanje RS, bila je potreba za očuvanjem identiteta Srba, kao konstitutivnog naroda, što je u skladu sa međunarodnim pravom i Poveljom UN-a. RS stvorena je i zasnovana na domaćem i međunarodnom pravu. RS je, posredstvom Narodne skupštine kao najvišeg predstavničkog, ustavotvornog i zakonodavnog organa, potvrdila posvećenost sprovođenju, poštivanju i očuvanju dejtonskih rješenja.
4. BiH, kao država, još se konstituiše. Na sceni su različita tumačenja oblika državnog uređenja i državne vladavine. Posebno se razlikuju tumačenja uzroka, karaktera i posljedica tragičnih ratnih sukoba. BiH se zasniva na principu ravnopravnosti dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Ustav je nesumnjivo oktroisani akt, uz jednu specifičnost - nastao je kao plod pregovora, pod okriljem najuticajnijih međunarodnih aktera. Ustav nikada nije zvanično preveden na srpski jezik, tj. jezik koji se koristi u BiH i entitetima. Postojeći ustav pruža dovoljno mogućnosti da BiH bude funkcionalna, demokratska i moderna država i da, kao takva, uđe u evropske integracije.
5. Neophodno je očuvati ustavnopravni status BiH, teritorijalni integritet i ravnopravnost entiteta, što podrazumijeva i ravnopravnost konstitutivnih naroda, građana i ostalih. Istovremeno, potrebno je vođenje iskrenog dijaloga između legalnih i legitimnih predstavnika triju naroda i ostalih u BiH.
Nedostatak unutrašnjeg konsenzusa, zamijenjen je nedemokratskim intervencijama visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH putem tzv. „privremenih odluka“ kojima su nametani zakoni i amandmani na ustave entitetâ. Nepriihvatljivo je pravno nasilje koje je činjeno u BiH. Nametanje odluka od strane visokog predstavnika je upitno sa stanovišta Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prenos nadležnosti je moguće vršiti jedino promjenama Ustava, uz saglasnost dvaju entiteta.
6. Imajući u vidu da je BiH održiva samo kao zemlja kompromisa, ustavna reforma je nemoguća bez dogovora svih strana o svim pitanjima. Nezrelost pojedinih političkih faktora vidi se i u tome što i dalje govore o ukidanju entiteta, odnosno RS, unitarizaciji države i centralizaciji vlasti. Ovi pokušaji su suprotni civilizacijskim tekovinama i evropskim vrijednostima. Nedostatak unutrašnjeg konsenzusa, zamijenjen je nedemokratskim intervencijama visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH putem tzv. "privremenih odluka" kojima su nametani zakoni i amandmani na ustave entiteta. Nametanje odluka od strane visokog predstavnika je upitno sa stanovišta Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Prenos nadležnosti je moguće jedino promjenama Ustava, uz saglasnost entiteta.
7. Poseban izazov u procesu evropskih integracija je usklađivanje unutrašnjeg pravnog sistema sa pravnom tekovinom EU. Aktivnostima vezanim za proces evropskih integracija treba da se bave svi nivoi vlasti u BiH. Ukoliko bude neophodno vršiti ustavne promjene radi pristupanja EU, mora se voditi računa o nadležnostima entiteta.
8. RS izražava volju i spremnost za korišćenje svih pravnih i političkih sredstava da bi se odbranili legitimni interesi i sačuvao njen identitet, potvrđen Dejtonskim sporazumom. Posebno je neprihvatljivo da Ustavni sud BiH, kao i ostali pravosudni organi na nivou BiH, unutrašnjim aktima i grubim kršenjem Ustava, proširuje svoje nadležnosti. Potrebno je utvrditi odnos u pogledu ocjene legaliteta i legitimiteta donošenja i daljeg važenja brojnih odluka ustavnopravnog karaktera, prvenstveno na štetu srpskog naroda, koje je donio Ustavni sud BiH od 2001, nakon što je isteklo pet godina mandata prvih stranih sudija.
Presude izrečene od strane Haškog tribunala nisu doprinijele pomirenju i utvrđivanju istine o ratnim sukobima u regionu. Haški sud je najčešće procesuirao odgovorne za zločine nad bošnjačkim, rjeđe nad hrvatskim i veoma rijetko odgovorne za zločine nad srpskim narodom. Takođe, podržavamo aktivni rad institucija RS na istraživanju i procesuiranju ratnih zločina 1991-1995, kao i traženju nestalih.
Neophodno je postići jedinstven stav i djelovanje predstavnika RS u organima i institucijama u BiH.
9. Poslijeratni razvoj BiH započeo je na osnovu Dejtonskog sporazuma, u čijem sprovođenju je važnu ulogu imala međunarodna zajednica. Odobrena su značajna sredstva za poslijeratnu obnovu BiH. Ta pomoć je, u većini slučajeva, utrošena za povratak izbjeglih i raseljenih lica, za obnovu saobraćajnica, komunalne infrastrukture i obnovu škola. Obnova i oživljavanje privrede nisu imali očekivani rezultat. Privatizacija je imala brojna negativna obilježja i izuzetno slab ishod. Mnoga preduzeća su završila u stečaju. Za posljedicu to je imalo visoku stopu nezaposlenosti, koja je porasla na 40 odsto. Skoro 30 odsto stanovništva nalazi se u stanju potrebe za socijalnom zaštitom. Od dva miliona stanovnika BiH, koji su u ratu protjerani ili raseljeni, povratak je ostvarilo oko milion njih. Oni koji su se vratili imaju problema sa održivošću povratka.
10. Istorijski cilj sprovođenja Dejtonskog sporazuma mora da bude izgradnja mira i konsolidacija demokratije u BiH. Njena samoodrživost biće realnost tek kad se ispune uslovi za evropske integracije. Promjena dejtonskih rješenja, na putu evropskih integracija, moguća je samo u zajedničkom naporu u BiH, entiteta, konstitutivnih naroda i ostalih.
11. Ukoliko se i dalje nastavi antidejtonsko i neustavno djelovanje, posebno pritisci na RS, neophodno je da ona, s ciljem zaštite svog teritorijalnog integriteta i očuvanja nacionalnog interesa, preduzme sva moguća institucionalna, politička i demokratska sredstva. Dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jedino uvažavanjem realnosti i svih prava konstitutivnih naroda, BiH i njeni entiteti mogu krenuti u pravcu političke stabilizacije, ekonomskog razvoja i društvenog napretka, što je, u osnovi, i smisao dejtonskih rješenja.
(Autor je predsjednik Narodne skupštine RS)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.