Kolumne

Dvadeset godina Daytona iz poljske perspektive

Ne pamtim više dobro detalje atmosfere koja je pratila Daytonski mirovni sporazum 1995. godine.

Predavao sam tada na Varšavskom univerzitetu i pamtim, ponajbolje, opšte raspoloženje olakšanja da se konačno završio nerazumni balkanski košmar. Loše smo se osjećali znajući da hiljadu kilometara od nas ginu ljudi, a djeca ostaju bez roditelja. Nismo se mogli do kraja radovati svojoj slobodi jer je pad komunizma probudio demone koji su obuzeli Jugoslaviju. Sjećam se da je bilo teško razumjeti bilo šta od tih komplikovanih objašnjenja Bosne nakon Daytona i teško je bilo u glavi stvoriti jasnu sliku. Ali to je bilo manje važno. Konačno je završen rat, više se nije pucalo i ljudi su mogli početi normalno živjeti.

Potom su prolazile godine, završio je - barem za nas u Poljskoj - romantični period "demokratske revolucije", nastupilo je normalno stanje i obični svakodnevni život. Postali smo bogatiji, mogli smo putovati po cijelom svijetu, naučili smo vještine unutrašnje političke borbe (možda čak i previše), ispunili naše snove - ušli u Evropsku uniju i NATO. Bosna i Hercegovina je bila van fokusa naše pažnje. A oni koji su pratili dešavanja u svijetu Bosnu su vidjeli kao onaj kamenčić koji stalno smeta u čizmi tokom marša, kako kaže poljska poslovica. Teško se bilo radovati zbog ostvarenja projekta ujedinjene Evrope kad u njemu nije bilo Bosne. Jer Evropa neće biti potpuna sve dok svaka evropska zemlja ne bude mogla koristiti privilegije članstva u evropskoj porodici.

I tako se povećao interes za Bosnu. Naravno, ne prati svaki Poljak vijest o Bosni, niti se u medijima svakodnevno mogu pronaći sadržaji o Bosni. No, na univerzitetima, u redakcijama, u omladinskim političkim krugovima (kojih je sve više u Poljskoj), traže se informacije o Bosni, diskutuje se, traže se odgovori na pitanja o Daytonu, o mogućnostima razvoja, o međuetničkom pomirenju Srba, Bošnjaka i Hrvata.

Među zainteresiranim vlada mišljenje da je zajednička obaveza evropskih društava - ne samo Evropske unije - izgradnja zajedničke evropske kuće, koja mora obuhvatiti cijelu Evropu, koje nema bez Bosne i Hercegovine. Zato je situacija u BiH i njeno političko uređenje pitanje svih u Evropi. Nekoliko godina unazad mogli su se čuti ironični komentari o Daytonu. Ali sada vlada mišljenje da je Dayton bio recept za kraj rata i izlazna strategija za gradnju normalne države. Dayton je neplanski prerastao u zamrznutu formu. A trebao je biti tačka izlaza iz rata. Bosanskohercegovačko društvo mora postići konsenzus, izgraditi državu i administraciju koja poštuje svakog pojedinca. U Poljskoj se često čuje mišljenje da je veliki teret za Bosnu i Hercegovine "etnički paritet", da demokratija ne opstaje na paritetima pri podjeli vlasti i novca nego na toleranciji i opštem dobru. Nije to nikakva preporuka, nikakav zvanični stav, ali oslikava percepciju problema. Možda o tome vrijedi razmisliti. Godišnjica Daytona koja nas očekuje uskoro može biti šansa. Nije lako, ali treba je probati iskoristiti. Svi mi, koji smo na strani Bosne i Hercegovine, na strani njenih ljudi, naroda, držimo fige.

Autor je ambasador Republike Poljske u Bosni i Hercegovini

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije