Kolumne

Promjena Dejtona nema bez domaćeg konsenzusa

Dvije su stvari koje se kriju pod pojmom Dayton.

Prva je sam sporazum, njegove odredbe - uključujući Ustav - i njihova implementacija, dakle ono kako utječe na funkcionisanje države i život građana. Druga stvar je sam pojam Dayton, koji kao da živi svoj život. To je politički i raznovrsan život: Dayton kao garancija stabilnosti i mira. Dayton kao prepreka za napredak. Dayton kao nešto što je nametnuto, itd. Iz njega proizlaze različiti stavovi političara, koji se potom podmeću građanima. Ovo su dva najosnovnija: "za uspješnu budućnost Dayton se ne smije mijenjati" i "za uspješnu budućnost Dayton se mora mijenjati".

Već od početka sukoba međunarodna zajednica je željela dovesti zaraćene strane u Bosni i Hercegovini za pregovarački stol kako bi se rat prekinuo te uspostavio mir. Za vrijeme sukoba odbijeno je više inicijativa. Tek oni pregovori koji su vodili k Daytonu i Parizu donijeli su kompromisno rješenje. No, ne smatram da je to u potpunosti nametnuto iz inostranstva, budući da su na pregovorima i konačnom rješenju prisustvovali i direktno učestvovali predstavnici zaraćenih strana i time preuzeli zajedničku odgovornost. Činjenicu da su ušli u pregovore i na kraju potpisali sporazum treba shvatiti na taj način da su se odlučili za prekid besmislenog krvoprolića. Nitko od svojih zahtjeva nije dobio potpuno sve, no svi su dobili mir. Pretpostavljam da predstavnici nisu uspostavili mir kako bi pripadnike "svojih" naroda na neki način utamničili ili "zaledili" u vremenu i prostoru, već kako bi zemlju usmjerili ka normalnoj evropskoj budućnosti.

Dejtonskim sporazumom postignut je mir. Kontrolni mehanizmi (checks and balances) uspostavljeni su kako bi obezbijedili zaštitu za sva tri naroda, no ipak s druge strane, ubrzo su postali kočnica razvoja. Bilo je nekoliko pokušaja promjene Dejtonskog ustava, no do nje dosad još nije došlo. Tema ustavnih promjena prisutna je bila na ovaj ili onaj način za vrijeme cijelog mog mandata kao visokog predstavnika u BiH.

Do danas sam uvjeren da do stvarnog napretka može doći samo unutar zemlje. Međunarodna zajednica nema čarobni štapić kojim bi jednim potezom Bosnu i Hercegovinu pretvorila u raj na zemlji, gdje nitko ne bi morao preduzeti ništa, gdje bi iz dana u dan svi problemi nestali i gdje bi zavladala harmonija. Stoga su nepotrebna razmišljanja o novoj  međunarodnoj konferenciji o Bosni i Hercegovini. Takva konferencija mogla bi biti uspješna jedino u slučaju da se prije nje postigne domaći politički  i društveni konsenzus. Jer dok ne postoji domaći konsenzus, nijedna konferencija ga ne može nametnuti. I kada bi postojao, ta konferencija bi kao takva već bila nepotrebna.

Stoga ponavljam, sviđalo se to nekome ili ne, da u demokratskoj državi birači biraju svoje predstavnike koji preuzimaju odgovornost za dalji razvoj sukladno njihovim predizbornim obećanjima. Međunarodna zajednica može dakle pomoći pružajući svoje savjete, dobre primjere ili finansijsku pomoć. Može pomoći i pritiskom te tako omogućiti postizanje ciljeva. Od najvećeg značaja je ipak pritisak vlastitog stanovništva - kakav smo vidjeli npr. prilikom protesta u februaru prošle godine.

Kako onda dalje s ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine, s njenom dejtonskom strukturom? Vjerujem da će za 20 godina Bosna i Hercegovina biti odgovorna članica Evropske unije, ispunjavati svoje obveze koje proizlaze iz članstva, kao i obveze u drugim organizacijama i grupacijama, uključujući obveze prema Vijeću Evrope i njegovim konvencijama. Vjerujem da će tokom narednih godina zemlja biti u stanju ostvariti svoj potencijal za podizanje životnog standarda svih građana, za poboljšanje školstva, zdravstva, životne sredine, za podršku nauke i umjetnosti. Vjerujem da će sudstvo i druge institucije pravne države dobiti puno povjerenje cijelog stanovništva. Vjerujem da Bosna i Hercegovina više neće biti primalac razvojne pomoći, već donator koji pomaže zemljama u razvoju. Vjerujem da će stanovništvo konačno prestati napuštati Bosnu i Hercegovinu u potrazi za boljim životom u stranim zemljama, već da će htjeti graditi bolji život ovdje kod kuće. Zato je potpuno bespotrebno spekulirati o tome kakav će ustav poslije imati Bosna i Hercegovina.

Do toga još nismo stigli. Možda smo 20 godina nakon završetka sukoba mogli stići  dalje nego što smo danas, da je svaki - kako domaći, tako i inostrani akter - napravio više u proteklom periodu. Pred svakim liderom i pred svakim stanovnikom je mnogo posla. Danas je jasno da ga nitko drugi neće napraviti umjesto vas.

Međunarodna zajednica vam želi i dalje pomagati. Želimo vam pomoći pokrenuti privredu kao i ubrzati pripremu za evropsku integraciju, kako bi ona pomogla uspostaviti potrebne promjene. Spremni smo reagovati na vaše ideje i prijedloge. Ali sigurno uočavate probleme koje mora riješiti EU - od ekonomije, preko ukrajinske krize, tzv. Islamske države pa do migracije. U pogledu ovih izazova, problemi koje  Bosna i Hercegovina rješava 20 godina nakon potpisivanja mirovnog sporazuma izgledaju kao nebitni. A Evropa treba održivu, funkcionalnu i modernu BiH kako bismo zajednički riješili te zaista velike, globalne izazove.

Autor je potpredsjednik Vlade i ministar spoljnih i evropskih poslova Slovačke Republike

Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma

Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" nekoliko puta sedmično objavljuju prigodne kolumne.

Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.

Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije