Šta je nama Dejton danas, 20 godina poslije?
Mirovni plan? Dogovor o primirju? Temelj ili krov kuće koja se zove država Bosna i Hercegovina?
Ova pitanja muče, direktno ili indirektno, svakog građanina ove države. Ako se brine za sigurnost djece koju je poslao na igralište ili u školu, onda treba znati da je to zato što je država neuređena.
Dejton jeste zaustavio rat, ali nije donio sistem koji će stvoriti perspektivu. "Frankeštajn država" ili "luđačka košulja", kako su neki maštovito i ne bez osnova ocijenili Dejton, izgovor je i instrument za vladavinu kaste koja se već više od dvije decenije drži na vlasti.
Bosna i Hercegovina je po toliko toga - Apsurdistan!
Stanje u državi je sve gore, a iste stranke stalno su na vlasti. I ozbiljni psihoanalitičari imali bi izazovan zadatak da se stave u poziciju promatrača i analizatora našeg mentalnog sklopa.
Bosna i Hercegovina je država - mahala. Svak svakoga dobro zna. I svako zna ko je od vlastodržaca gdje, kada i kako ukrao naše pare. I svako precizno zna koji su tužioci na kratkoj uzici vlastodržaca, čije političke naloge i zašto izvršavaju. Zato, na primjer, niko ozbiljan u javnosti "spektakularna" hapšenja "krupnih riba" više ne uzima za ozbiljno. Mahala se sve gorče smije na pompezne prijetnje korumpiranih tužilaca.
Promjena nema zato što taj soj odgovara nekom naddržavnom tijelu, koje je i samo na kratkoj uzici, glumi "nezavisnost" i nedodirljivost.
A cehove plaćamo svi mi - poreski obveznici. Direktno i indirektno. Direktno, jer "krupne ribe" nakon pobjedonosnog izlaska iz zatvora tuže državu (dakle, sve nas) i masno naplate svoje robijanje i objede. Ne postoji ni teoretska šansa u ovakvom sistemu da tužilac za montirane optužnice i sam završi u zatvoru.
Indirektno, jer gdje nema vladavine prava, nema ni razvoja.
Sistem u kojem je pravo i pravda u rukama (političkih) moćnika, programiran je na samouništenje. A država u kojoj obični čovjek zna da na sudu neće dobiti ono što mu pripada, ima više nego sumornu perspektivu.
Bosna i Hercegovina je država u kojoj nema vanrednih izbora. Hajmo, za trenutak, prihvatiti budalastu izmišljotinu da su nam to nametnuli stranci - ta volšebna međunarodna zajednica.
Prošlo je haman decenija otkako međunarodna zajednica realno nema ozbiljnog utjecaja na dešavanja u BiH. I nije se još desilo da se promijeni Izborni zakon. Ako nije i jedina, BiH je jedna od rijetkih država svijeta (sa sve svojim entitetima) u kojoj ne postoji institut vanrednih izbora, a plaće parlamentaraca su ČAK ustavna materija! Nisu plaće radnika, nego plaće poslanika, stvar za koju je potrebna dvotrećinska većina da bi se promijenile. A one su enormne. Bh. parlamentarci su najplaćeniji u Evropi! A ako se uzme u obzir koliko loše ili nikako ne rade, u svijetu im nema ravnih!
I nema ni na pomolu volje da se Izborni zakon ozbiljno mijenja i da građani kroz instrument vanrednih izbora promijene stanje. Namjerno ne pišem - svoju volju, jer se njihova volja ni u izborima ne ispoštuje. Krađe izbora postaju već dosadna tema i o njoj ne treba trošiti ni riječi.
Bosanci i Hercegovci, šta god ko o njima mislio, ipak nisu ovce!
Bunt već bukti u njima i svakim danom sve je bliži erupciji. Vlastodršci koji su vispreni u manipulacijama i korištenju "Frankeštajn sistema", koji su i sami kreirali u Dejtonu, imaju sve manje manevarskog prostora. U državi u kojoj dnevno bez posla ostane više od stotinu ljudi, u kojoj u ovom trenutku niko tačno ne zna koliko je blokiranih računa privatnih i državnih firmi i u kojoj se manjci u budžetima sve bezuspješnije sakrivaju, prag tolerancije davno je pređen.
Biznismeni grcaju opterećeni reketima, protekcijom i nametima. U vlasti su prelivode, skorojevići i nadasve - poltroni! I to svuda - od Bošnjaka, preko Srba do Hrvata. I obratno. I uključiv "ostale".
Sistem je odvratno loš. Stvorili su ga oni kojima on omogućava što dugotrajniji ostanak na vlasti! I niko drugi.
A Bosna i Hercegovina je prepuna potencijala. Naši ljudi u svijetu su uspješni i ugledni, savršeno funkcioniraju u uređenim sistemima. Naša djeca su se nedavno vratila okićena evropskim zlatom! Nakon pompeznih dočeka, politikantskih rukovanja i lažnih obećanja vlastodržaca, koliko će naših zlatnih košarkaških kadeta ostati u Bosni i Hercegovini? Ne smijem se ni usuditi napisati odgovor.
Kao što se ne smijem usuditi napisati koliko je mojih prijatelja i poznanika spas potražilo u tuđini. Pa to je za Bogu plakat'!
Bosna i Hercegovina postaje prazna država staraca.
Kada se, ako ovako nastavimo, okrenemo iza sebe za naredne dvije decenije Dejtona, shvatit ćemo da smo se uništili u vlastitim obmanama i budalaštinama.
Dejton je tu gdje jeste i to što jeste. Jedna država, dva entiteta, tri naroda. I "ostali". Svi u istom halu!
Idemo dalje! Promjene su nužne i što brže to sebi priznamo, bolje će biti našoj djeci. A naša djeca razmišljaju ponajviše o tome da odu na Zapad. Pametna su naša djeca. Pa zar smo mi, njihovi roditelji, stvarno toliko glupi i nesposobni da trpimo ovaj loši sistem u kome cvjetaju samo korupcija, nesposobnost, poltronstvo i podaništvo?
Vala nismo!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.