Kad nam život pomrsi račune i kad nam sudbina na leđa natovari breme o kome nismo ni sanjali, pobjeda je jedini cilj. Upravo na tom putu, gdje je svaki korak važan, dese se ljudi koje često ni ne znamo, a koji zajedno s nama krenu koračati stazom života.
Nekad ljude i njihove probleme najbolje razumijemo ako smo i sami bili u sličnim cipelama. Shvatimo da sitnice postaju krupne stvari, a ono što se nekad činilo kao krupna stvar - postaje sitna i manje bitna. Spoznamo da možemo mnogo i da moramo mnogo.
Na tom putu je bio Fuad Halilović, koji je utakmicu protiv leukemije okončao vlastitom pobjedom. Poučen ličnim iskustvom, danas radi i čini sve kako bi djeci i mladima u Bosni i Hercegovini pomogao u njihovoj borbi izrađujući perike za djecu koja su tokom liječenja izgubila kosu.
Kako priča, u vrijeme kad je vodio životnu bitku, on i druga djeca nisu imali adekvatne uslove za liječenje, ali danas, zahvaljujući radu Udruženja "Srce za djecu" iz Sarajeva, njihovim borbama, ali i velikim zalaganjima, dosta se toga promijenilo i sada djeca imaju bolje uslove koji su potrebni za kvalitetno liječenje.
"Ja sam se s malignitetom prvi put susreo u svojoj devetoj godini, kad mi je dijagnosticirana leukemija AML - posljednji stepen, i to je ono što je najviše povezano sa svim onim što danas radim. Tada sam došao u borbu sa takvom bolešću i ja sam svoju borbu dobio. Evo, prošlo je već 12 godina kako sam izliječena osoba", započinje svoju priču Fuad Halilović, vlasuljar Udruženja "Srce za djecu".
Danas ne žali zbog svoje odluke da postane vlasuljar jer, kako ističe, trenutak poklanjanja perike osobi kojoj je ona potrebna je nešto što je jednostavno neobjašnjivo.
"Zamislite da imate neki problem koji vam konstantno smeta i pojavi se osoba koja otkloni vaš problem potpuno besplatno. Ja, kao osoba koja je sve to prošla i koja zna kako je tekao cijeli proces, mogu zamisliti kako je djevojkama koje u fazi liječenja dobijaju i taj dodatni stres kad izgube ono što im je najdragocjenije - kosu. Već se nalazite u problemu, a onda se dodatno pojavi problem gubitka kose, koja u suštini djevojkama predstavlja ponos. Stoga mi je drago što smo tu mi kako bismo riješili njihov problem. To je nešto što je neprocjenjivo. Zapravo se riječima ne može opisati osjećaj kad donesemo gotovu periku osobi kojoj je ona potrebna i kad je stavi na glavu. Mi dajemo da bismo nekoga usrećili, a kad nekoga usrećimo - to je nešto neprocjenjivo. Ne postoje materijalne stvari koje mogu zamijeniti taj trenutak sreće kad dajemo periku", iskreno priča Fuad.
Njegov put na kojem je danas počeo je nakon samog liječenja jer je, kako priča, znao da su podrška i pomoć drugih važni na putu do pobjede, te je postao volonter Udruženja, a kasnije i zaposlenik u administraciji.
Tada su, u želji da olakšaju ionako teške dane i da smanje probleme koji se, i pored najvećeg problema, stalno javljaju, kao što je gubitak kose kod djevojaka tokom liječenja, u Udruženju došli na ideju da pokrenu projekat "Moja kosa, tvoja kosa".
I dok su oni odlučili biti podrška drugima, švajcarska ambasada u BiH odlučila je da bude podrška njima. Na samom početku, davne 2017. godine kupili su im sve potrebne mašine, a proces obuke za vlasuljara trajao je deset mjeseci, no Fuad tada nije bio na listi za edukaciju.
"Kad je došla ideja za ovaj projekat, ja sam dobio priliku da budem asistent na njemu. Nikad u životu nisam mogao ni da sanjam da ću raditi nešto što je u vezi s kosom, a najmanje da ću biti vlasuljar. Dok je edukacija trajala, ja sam morao da budem tu, u istim prostorijama, i radio sam svoj posao preko računara. Želja da i sam probam praviti perike javila se nakon nekoliko sedmica s obzirom na to da sam to svakodnevno posmatrao", priča Fuad početke kad se sudbina poigrala s njim i odredila mu životni put.
Tada je zamolio profesoricu Jasminu, koja je vodila edukaciju, da mu pokaže procese kojima je podučavala druge te je izrazio želju da i sam uzme kosu u svoje ruke.
"Dok sam radio s kosom, profesorica je prepoznala da imam talenta i onda je počelo nagovaranje da i ja krenem na edukaciju. Priča je stigla do kolega, ali i direktora, koji su me bodrili, i tako sam završio tu edukaciju. Ispostavilo se da sam od 11 žena koje su bile na edukaciji ja bio najbolji kao dvanaesti - muškarac", prisjeća se on.
Iz administracije prešao je u radionicu i nastavio edukaciju. Završio je školu za vlasuljara i tom diplomom zamijenio je diplomu ekonomiste. Kroz edukaciju je učio i sticao nova znanja, a ličnim usavršavanjem poboljšavao je i sam proces izrade perika.
Kako priča, za izradu jedne perike ranije mu je trebalo mjesec dana, dok je danas napravi za 15 radnih dana.
"Perike sada ne izrađujem ni približno isto kao što sam ih izrađivao na početku. Sada su one mnogo kvalitetnije jer sam kroz svoje edukacije usavršavao tok izrade perike i poboljšao sve što se moglo poboljšati. Naravno, ima tu još mnogo da se radi, ali svakodnevno radim na tome da perike budu što kvalitetnije. Kako ljudi napreduju s tehnologijom, ja gledam da tu tehnologiju uključim u unapređivanje perika. Jednostavno, usavršavam ih svakodnevno", ističe Fuad.
Perikama koje izrađuje djevojčicama i djevojkama ne vraća samo simbol ženstvenosti - kosu, već i osmijeh, a u toj misiji uspjeh ne postiže sam, već zajedno sa svim ljudima koji odluče skratiti svoju kosu.
Prema Fuadovim riječima, kosa u radionicu stiže poštom iz raznih dijelova svijeta, te mu ne manjka riječi hvale za sve ljude koji su do sada donirali kosu i prepoznali vrijednost projekta.
Kada je riječ o donatorima, u bazi Udruženja nalazi se oko 8.500 imena, od čega je između 70 i 80 odsto djece koja imaju od jednu do 15 godina.
"Kosu smo jednom dobili čak iz Kine, a jednom je pošiljka stigla sa Novog Zelanda. Nema zemlje u Europi odakle nam nije stigla kosa. Poštar svakodnevno dolazi na naša vrata i to je osoba koja se, svaki put kad uđe kod nas, nasmije iz razloga što zna da svaki dan mora doći kod nas. Želim zahvaliti ljudima koji doniraju kosu jer oni su ključni faktor ovog projekta", govori on.
A upravo ta kosa, koja na njihovu adresu stiže svakodnevno, najskuplja je stvar koja im je neophodna u procesu rada, pogotovo, kako ističe, balkanska - europska kosa, koja je najskuplja na tržištu.
Mnogo sredstava potrebno za izradu perike
Međutim, iako je najskuplji, kosa nije jedini segment koji je potreban vlasuljarima da načine periku. Sav proces izrade iziskuje novac, a lista stavki kreće od konca, kapa, preko računa za vodu, struju, prostor, pa sve do plate. Kako kaže Fuad, da može živjeti bez plate, on bi pravio perike besplatno.
"Izrada jedne perike nas izađe oko 1.400 KM. Mi smo krenuli s idejom da kantoni subvencioniraju perike osobama koje imaju potrebu za njima. To je usvojio Srednjobosanski kanton i nadamo se da ćemo uspjeti da u svim kantonima zaživi ta praksa, da perika bude definisana kao ortopedsko pomagalo. Mi pravimo perike isključivo za ljude koji kroz bolest imaju potrebu za njom", navodi on.
Pored osoba koje izgube kosu tokom liječenja, u BiH živi i mnogo osoba koje imaju alopeciju, odnosno trajni gubitak kose. Tim osobama potrebne su perike, ali, kako kaže Fuad, mnoge od njih nemaju sredstva da ih sebi priušte, pogotovo što je vijek trajanja perike između tri i četiri godine.
Perike koje se izrađuju u okviru projekta "Moja kosa, tvoja kosa" su ručno rađene i njihova cijena se na tržištu naše zemlje kreće od 2.000 KM pa naviše. Kada je riječ o inostranom tržištu, Fuad kaže da što je kod nas u markama, tamo je u eurima.
"Mi perike ne naplaćujemo. Iako imamo troškove izrade, mi ih dajemo besplatno. Perike koje mi izrađujemo su jako kvalitetne. Najbolje su rađene ne samo u BiH, nego i u svijetu. One su ručno rađene i predstavljaju vrh kad je u pitanju vlasuljarstvo i proizvodnja perika", govori on.
Sam proces izrade počinje još u frizerskim salonima, gdje donatori daju kosu prije nego što je stave u kovertu i pošalju put Sarajeva. Kad kosa stigne, prvi segment u procesu proizvodnje jeste čišćenje kose.
"Nakon čišćenja, sva kosa se nosi u skladište gdje se klasira po boji i dužini i mi, kad nam zatreba neka nijansa tokom izrade perike, siđemo u skladište i pronađemo odgovarajuću kosu. Tok izrade započinje uzimanjem mjera od osobe koja zahtijeva periku zato što svaka osoba ima svoj oblik i dimenziju glave. Prema tim mjerama pravimo kapu i onda krećemo u izradu perike. Pravimo trese do pola glave, a na dijelu gdje je tjeme radi se ručno knifanje, odnosno heklanje. Uzme se igla, provlači se kroz til, provlači se kosa i veže se", kaže Fuad.
Jedna perika se ne izrađuje od jednog donatora jer sama donacija, objašnjava on, može biti minimalna i maksimalna, a to zavisi od gustoće kose. Ukoliko je riječ o gustim repovima, tada je potrebno šest donacija za izradu jedne perike, dok je 18 donacija potrebno kada je rep rijedak. Za izradu jedne perike potrebno je oko pola kilograma kose.
"Kosa za donaciju mora biti 30 centimetara duga iz dva razloga... Mi da bismo izradili periku moramo proći kroz proces čišćenja, a upravo tokom tog procesa jedna trećina kose otpadne i ostane samo kvalitetna kosa koja nije oštećena. Drugi razlog je taj što, da bi se dobila frizura, mi kačimo dlaku na vrh tjemena i ona pada do brade. Naravno, imamo ljude koji pošalju kosu koja je kraća, mi je takođe ne odbijamo, već je iskoristimo na nekim nižim dijelovima", priča on.
Perike koje izrađuje Udruženje "Srce za djecu oboljelu od raka" su 100 odsto prirodne, što znači da su svi materijali koji se koriste u procesu izrade prirodni.
"Kosa ne smije biti farbana jer kad na njoj imamo farbu, to jest hemijske preparate, djevojkama koje primaju kemoterapiju kroz znojenje ona izlazi i taj znoj u dodiru s farbom može izazvati razne kontraindikacije. Iz tog razloga, mi ne smijemo da koristimo farbanu kosu", ističe Fuad.
Iz njihove radionice godišnje izađe oko deset perika, a ove godine broj poklonjenih perika bi trebalo da bude i veći jer, za razliku od lani, Fuadu sada pomaže još jedan vlasuljar. Kako kaže, potražnja za perikama je, nažalost, velika, a najmlađa osoba za koju su do sada izrađivali periku imala je samo tri godine. Do sada su poklonili 50 perika.
"Mi smo zbog prevelike potražnje morali napraviti pravilnik i trenutno izrađujemo perike za osobe koje do 18. godine obole od karcinoma ili imaju alopeciju. Čak smo se ograničili samo na tržište BiH, iako imamo ogromnu potražnju i van zemlje, kao i od žena koje su starije od 18 godina, a koje su oboljele od raka. Mi svakodnevno radimo na usavršavanju izrade i u planu imamo unapređenje procesa s određenim mašinama koje bi umjesto nas radile određene stvari kako bismo izradu jedne perike sa 15 dana sveli na šest do sedam dana, što bi uduplalo proizvodnju", kaže Fuad.
Prema njegovim riječima, jednom godišnje perika se mora donijeti na servis jer, kao što ljudima kosa puca i opada, i sa perike može otpasti pramen kose. Ukoliko se perika nije oštetila, u tom slučaju se ne servisira. Fuad kaže da svaki put kad osoba vrati periku nakon što završi proces korištenja oni u radionici dorade i očiste periku, te je spreme za nekoga drugog.
Kako možemo pomoći
Kao što oni pomažu drugima, i svi mi možemo pomoći njima. Osim doniranja kose, koje trenutno imaju dovoljno, izradu perika u njihovoj radionici svi mogu podržati i novcem, a sve informacije vezane za donacije nalaze se na njihovom sajtu "Srce za djecu". Kako kažu, oni svoju misiju i dalje nastavljaju, međutim podrška je svakako potrebna jer svaki put je lakše koračati s nekim nego sam.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
