Dok sam živa neću zaboraviti taj osjećaj kada me Merjem nazvala nakon operacije, koja je trajala dvanaest sati. Iz anestezije se probudila nakon sat i po i odmah tražila od medicinskih sestara da me pozovu.
Doktor mi je već bio javio da je operacija završena i da je prošla u najboljem redu. Vama je u tom trenutku bitno samo da je ona živa, sa svim ostalim ćemo se izboriti. I onda mi dodaju telefon i govore mi da me dijete zove, uzimam slušalicu i čujem njen glas i "mama", prisjeća se trenutka koji nikada neće zaboraviti Minela Spahić, majka djevojčice Merjem, kojoj je prošle godine dijagnostikovan tumor na malom mozgu, s kojim se uspješno izborila.
Iako žive i rade u Semizovcu, Spahići su se odlučili da njihova kćerka bude operisana u Turskoj, nakon čega je hemioterapije i zračenje nastavila u Sarajevu.
"Bolest smo otkrili prošle godine u septembru. Prije toga na mjesec dana Merjem se počela žaliti na otežano hodanje i na bolove, ali u tom trenutku to nije izgledalo strašno, nalazi koje smo radili su bili uredni. Međutim, kako je vrijeme odmicalo ona se sve teže oslanjala na desnu nogu i koljeno joj je klecalo, te su nam nakon jednog pregleda predložili da se javimo neuropedijatru", ispričala je Minela, koja tada još nije bila svjesna šta se dešava.
Doktori su im predložili da ostanu na hospitalizaciji te je Merjem urađen magnet glave, nakon čega su im saopštili dijagnozu.
"Kada je došao neurohirurg i kada su nam saopštili koja je dijagnoza, ostala sam u potpunom šoku. To je zdravo dijete koje nije tri puta u životu otišlo doktoru. Trenirala je košarku i baš u potpunosti bila zdrava. U tom trenutku nam je najbitnija informacija bila da se tumor može odstraniti operacijom", još kao u nevjerici priča Minela.
Nakon što su dobili nalaze i razgovarali s ljekarima, Spahići su odlučili da Merjem bude operisana u Turskoj.
"Nismo prihvatali odgovore poput 'možemo probati', 'pokušaćemo', stoga smo nakon dosta razmišljanja i savjetovanja sa stručnjacima odlučili da operaciju nećemo raditi ovdje. Jedan doktor u Sarajevu nam je rekao kada je pogledao magnet da on nije najbolje vidljiv, međutim mi nismo mogli ulaziti opet u tu proceduru i ponavljati ga", ispričala je majka djevojčice.
Sliku magneta kakvu su imali su poslali u Tursku na nekoliko klinika i dobili odgovore nakon sedam dana. Rečeno im je da će u svakom slučaju magnet biti ponovljen kod njih te da će se onda odlučiti za operaciju.
"Kod njih je išla potpuno drugačija procedura. Nakon operacije samo jedan dan intenzivna i poslije toga 15 dana oporavka i hospitalizacije. Zatim smo dobili predračun i pokrenuli se maksimalno, jer to je ipak velika suma novca u pitanju. Novac smo uspjeli sakupiti, otišli smo u Tursku i Merjem je operisana 13. oktobra prošle godine", priča Minela i dodaje da ogromnu zahvalnost duguje svima koji su u tom trenutku bili uz njih, prijateljima, porodici, ali i ljudima s kojima rade i gdje su zaposleni.
"Firma u kojoj moj muž radi nam je zaista izašla u susret maksimalno, ja sam tek bila zaposlena, nisam imala ugovor za stalno i rekli su mi da se ne brinem ništa, da će me posao čekati kada se vratim. Znate, takve stvari u tim trenucima znače puno, više nego što možete da zamislite", iskrena je Minela.
Operacija je uspješno prošla i trajala je cijelih dvanaest sati. Dvanaest sati potpune agonije, naglašava Minela.
"Operacija je bila uspješna. Doktor je odstranio tumor koliko je mogao, rekao je da nije htio da rizikuje. Neko bi možda rizikovao pa ga u potpunosti odstranio, ali postoji bojazan da uništi nerve, jer se nalazi na nekom spletu tih nerava od disanja do pokreta svega ostalog. Doktor nam je objasnio da je uklonjeno najviše što se moglo te da ćemo ga dalje uništavati kemioterapijom i zračenjem", priča ona.
Po samom dolasku u Tursku Merjem nije znala svoju dijagnozu, kako njena majka priča, ona nije dijete od dvije-tri godine koje ne zna ništa, nego je pametna dvanaestogodišnjakinja koja i te kako zna sve.
"Znala je ona da treba u Tursku, ali nije znala za operaciju. Tog dana kada je trebalo da bude operisana bila je svjesna gdje ide. Naveče kada je doktor došao rekao je da je operacija završena, da je sve uredno što se toga tiče i da je ona na intenzivnoj i u redu je. Dva sata nakon toga ona je nas zvala iz intenzivne. Uspjela je nekako na google translate sestrama govoriti i otipkati 'zovite mi mamu'. Poslije dvanaest sati operacije ona se probudila i odmah tražila da zovu mene", sjeća se Minela svake sekunde tog dana.
Sutradan je Merjem odmah otpuštena s intenzivne. Djevojčica koja je herojski podnijela operaciju kao da nije ostavljala prostor da poklekne, cilj je pobijediti bolest, a vođena sportskim duhom kojeg ima u sebi znala je da se mora boriti.
"Operaciju je dobro podnijela, ona je generalno zdravo dijete, njen organizam je zdrav. U Turskoj smo ostali 21 dan, oni su odmah uključili i fizioterapeuta te je Merjem odmah počela s oporavkom. Korak, dva naprijed, samo je bilo bitno da ima taj pokret, ostalo će sve doći na svoje", Mineline su riječi.
Nastavak liječenja, odnosno hemioterapiju i zračenje su odlučili raditi u Sarajevu jer, kako Minela ističe, Merjem se već poželjela brata i kuće.
"Nakon što smo se vratili u Sarajevo u konsultacijama s nekoliko stručnjaka rečeno nam je da što se tiče hemioterapije ona je ista svuda. Protokol po kojem rade naši ljekari rade i u cijeloj Evropi, stoga smo odlučili ostati ovdje. Radili smo kontrolni magnet i odlučili su prvo da krenu sa kemioterapijom od šest ciklusa potom 30 zračenja", objasnila je Minela.
Kako dodaje, Merjem se herojski nosila i s tim ostalim stvarima koje su stavljene pred nju, a njen oporavak i pozitivni rezultati koje je imala na posljednjem magnetu prije mjesec dana govore da za nju više ne postoje granice i da ona svaku brobu završava pobjedom.
"Kada je krenula sa zračenjem ponovo smo joj uključili i fizikalne terapije, jer u periodu dok je imala hemioterapije bukvalno je skoro šest mjeseci bila vezana za postelju. Sve to dosta ju je iscrpjelo. Zračenje joj je izazivalo mučnine i dosta je smršala, ali u februaru je opet krenula s fizikalnim terapijama koje finansira Udruženje 'Srce za djecu'", govori ona.
Kontrolni magneti su nadalje samo pokazivali da se tumor smanjuje i doktorica je prezadovoljna njenim nalazima.
"Na početku se tumor smanjivao, što je nama dalo podstrek i krila za dalje. Vidjelo se i na njoj da je fleksibilnija, pokretnija. Danas Merjem gotovo da samostalno hoda, malo se tu i tamo pridrži za nas, ali postignut je ogroman napredak", sada već s osmijehom priča majka djevojčice.
Tumor je trenutno smanjen i, kako nam majka objašnjava, on je učauren, uspavan. Međutim, Spahići, borci kakvi jesu, predvođeni Minelom koja ostavlja utisak snažne osobe, koja ništa ne prepušta slučaju, sigurni su oko jednog cilja, a to je da ga odstrane u potpunosti.
"Sada je najbitnije da je njoj imunitet dobar, da je čuvamo od virusa, da se ne bi desio neki okidač dok ne vidimo šta ćemo dalje. Klinički je poslao njene nalaze u Ljubljanu da čujemo njihovo mišljenje, oni imaju te terapije održavanja, pametne lijekove, svašta nešto, ali je kod nas sve to teško dostupno. U principu kaskamo dosta u odnosu na druge države. Vidjećemo u narodnom periodu s doktorima šta oni dalje predlažu. Postoje ti pametni lijekovi koji mogu tumor da uništavaju dalje, što je nama i cilj, da se to u potpunosti uništi. Postoje gama noževi i struje kojima se neoperabilni tumori uništavaju. Mi kao roditelji čačkamo i tražimo jer, naravno, svom djetetu želimo najbolje", zaključila je Minela.
Njoj i mužu je najbitnije da je Merjem danas dobro i da se osjeća dobro. Prati školu, uredno je završila sedmi razred, sada pohađa osmi. Nastavu još prati online, potrudili su se da joj škola omogući praćenje nastave. Kako ističu, bitno je da ima obavezu, da joj se život nastavlja dalje i da je ovo bila jedna borba na putu do zvijezda i do velikih stvari, koje ovu predivnu djevojčicu svakako čekaju.
Merjem danas u potpunosti zna svoju dijagnozu, na Instagramu prati influensere koji su prošli kroz istu borbu kao i ona, a kako priča njena majka - to joj sve daje hrabrost da nastavi dalje.
"Naravno da ima momenata kada padne i bude joj teško, plače, pita kada će ovo sve prestati, što je i razumljivo. I nama kao roditeljima dođe da zaplačemo, ali čim je ona bolje, mi smo svi bolje i odmah je sve lakše", objasnila je majka najvećeg malog heroja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
