Mnogi često insistiraju na tezi da je građanski rat u BiH zaustavljen potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ono što najčešće propuste da istaknu je činjenica da je mir sklopljen tek nakon što je postignut dogovor o političkom rješenju u BiH, odnosno kada je Aneksom IV Sporazuma ustanovljen Ustav BiH. Upravo je taj politički dogovor, podržan od strane velikih sila, prvenstveno SAD, omogućio da oružje u BiH zaćuti. Važno je primijetiti da BiH nakon parafiranog sporazuma u Dejtonu, nije bila ona BiH koja je 1992. međunarodno priznata i koja je primiljena u članstvo u UN-a. To je bila nova državna zajednica sa potpuno izmijenjenom unutrašnjom strukturom.
Današnja BiH sastavljena je u Dejtonu prije 20 godina. Republika Srpska, koja je osnovana u januaru 1992. godine, u BiH je, tri godine kasnije, unijela svoj subjektivitet i suverenitet. Odričući se dijela svog suvereniteta u ime mira, Republika Srpska doprinijela je konačnom potpisivanju sporazuma.
Te 1995. godine sporazum je bio jednako neprihvatljiv svima. Srbima, koji su morali da odustanu od ideje zajedničkog života u tada već krnjoj Jugoslaviji, Hrvatima što su ostali izvan granica Hrvatske, Bošnjacima što su ostali bez unitarne države za koju su se borili. Dvadeset godina kasnije potpuno je jasno da je Dejtonski mirovni sporazum u stvari bio jedina mjera mogućeg života ta tri naroda i da su to autori sporazuma veoma dobro znali. Zato dijelim mišljenje sa svima koji kažu da je Dejtonski mirovni sporazum jedan od najboljih sporazuma u novijoj svjetskoj istoriji.
Paraf koji je 21. novembra 1995. u NATO bazi stavljen na tekst sporazuma bio je, u stvari, samo finalizacija priprema koje su Amerikanci izvršili godinu dana ranije, kada je u Vašingtonu formalizovan drugi dio BiH pod imenom Muslimansko-hrvatska federacija. Upravo Vašingtonski sporazum dokazuje da su i SAD znale da BiH može opstati samo kao visoko decentralizovana država. Ona to i jeste u izvornom tekstu sporazuma iz Dejtona, sa svega tri zajedničke nadležnosti, tri ministarstva u Savjetu ministara, koji je po Ustavu tek pomoćni organ Predsjedništva. Da se 1995. godine u Dejtonu insistiralo na BiH koju imamo danas, a koja je rezultat brojnih bespravnih intervencija visokih predstavnika, plašim se da bi rat trajao duže. Treba li napomenuti da je sporazumom iz Dejtona Republika Srpska imala čak i svoju vojsku?! Sporazumom na koji je, između ostalih, potpis stavila i Republika Srpska, predviđeno je oko 80 nadležnosti više nego što ih Srpska ima danas, 20 godina kasnije.
Devastacijom sporazuma od strane raznih međunarodnih predstavnika, polako se urušavala i sposobnost BiH da ostane cjelovita i funkcionalna. Jer sporazum je garantovao cjelovitost države kroz njenu decentralizaciju, i to samo pod uslovom da se sprovede onako kako je napisan. Odustajanjem od izvornog Dejtona, međunarodna zajednica je udaljavala BiH od realne mogućnosti da preživi, jer je ona osoposobljena za život kompromisima koji su teškom mukom postignuti prije 20 godina.
Ako je tzv. međunarodna zajednica dala najveći doprinos političkom dogovoru koji je donio željeni mir u BiH, i u prvim godinama posije rata odigrala presudnu ulogu u sprovođenju mira na terenu, onda bi bilo korektno da se prizna da je ta ista međunarodna zajednica, preko svojih predstavnika u BiH, rušila ono što je prethodno sama gradila. I da se upravo zbog takvog odnosa prema tekstu samog sporazuma BiH danas nalazi u najdubljoj krizi od završetka rata. Za tu krizu postoji samo jedno rješenje: povratak na izvorni sporazum iz Dejtona. Odustajanje od tog rješenja neminovno će voditi raspadu zemlje. U vrijeme kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum nijedna od tri etničke grupe nije bila zadovoljna rješenjem. Dvadeset godina kasnije Srbi i Hrvati osjećaju nezadovoljstvo ovakvom situacijom, pa se nameće kao logičan zaključak da je sporazum i devastiran kako bi se udovoljilo samo Bošnjacima. BiH u kojoj su dva od tri konstitutivna naroda nezadovoljna, teško može da preživi.
U novije vrijeme Dejtonski ustav na udaru je tzv. briselske administracije, koja krupne političke promjene u zemlji pokušava podvesti pod tehničke uslove koje BiH mora da ispuni kako bi se kretala na evropskom putu. S obzirom na to da je Dejtonski mirovni sporazum međunarodni ugovor, koji se po konvenciji mora sprovoditi, zvanični Brisel, uz pomoć političkog Sarajeva, ne govori o promjeni sporazuma, ali kroz brojne zahtjeve na tzv. evropskom putu, upravo pokušava da promijeni sporazum na kome počiva zemlja. Za Republiku Srpsku ni taj put, ni kretanje po njemu, neće značiti ništa, ukoliko tokom putovanja izgubi samostalnost, koja joj je zagarantovana DMS-om. Za raspakivanje sporazuma više nego raspoloženi su upravo Bošnjaci, koji u evropskim integracijama vide šansu za unutrašnju integraciju, ili preciznije, centralizaciju zemlje, koja 20 godina egzistira na infuziji međunarodne zajednice. Međutim, izgleda da politički predstavnici Bošnjaka nisu shvatili da bi rušenjem sporazuma na terenu imali samo teritorijalne jedinice od kojih je BiH i sastavljena 1995: RS i FBiH i da raspakivanje Dejtona ne bi preživjela samo BiH. Zato je poštovanje izvornog teksta, slova, a ne duha Dejtonskog mirovnog sporazuma, jedina šansa za BiH. SAD su to znale još prije 20 godina i ne vidim nijedan razlog zašto bi upravo oni odustali od svoje najuspješnije spoljnopolitičke akcije s kraja prošlog vijeka, a sporazum iz Dejtona to svakako jeste.
Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
(Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.