Zanimljivo je koliko je danas različitih pogleda na Dejtonski mirovni sporazum.
Jedni kažu da je sporazum uspostavio politički sistem po kojem danas (kako-tako) funkcioniše BiH i da ga ne treba dirati. Drugi opet da je prekid rata i uspostava mira jedina vrijednost ovog sporazuma. Treći dodaju da je neophodno ostaviti "dejtonski period" istorije BiH iza nas i okrenuti se evropskoj budućnosti u kojoj nema više nacionalnih i teritorijalnih podjela u nekoj boljoj centralizovanijoj BiH. Od svih ovih različitih perspektiva možda je najinteresantniji pogled na Dejtonski sporazum jedne evropske poslanice porijeklom sa Balkana. Za nju je sporazum u suštini bio neuspjeh, kojeg pravda iscrpljenošću pregovarača u avio-bazi "Rajt Peterson" tog novembra 1995. godine. Naime, kako tvrdi poslanica, nakon brojnih iscrtanih karti sa novim granicama, pregovaranjima do dugo u noć i ispijenim viskijima, u tom delirijumu nastalom od umora i alkohola uspostavljen je institucionalni okvir BiH. Prema njenom mišljenju tada je izvršena legalizacija "ratom i zločinima" okupiranih 49% teritorije. Poslanica je ubijeđena da namjera pregovarača nije bila loša, nego su u tom trenutku samo željeli da zaustave rat i nisu pritom imali vremena da sagledaju posljedice - da su time udareni temelji buduće "hendikepirane i korupcijom zatrovane" države BiH u kojoj čak i nakon dvije decenije nema "pravne države niti evropskih vrijednosti", kako to precizno opisuje poslanica.
Da bismo ukazali na činjenicu da poslanica griješi i da su pregovarači za stolom imali plan koji je mnogo duže koncipiran od te tri sedmice u Dejtonu, možda je najbolje da se osvrnemo na pripreme za mirovne pregovore, koje su se odvijale u institucijama SAD. Sredinom jula 1995. godine administracija predsjednika Klintona je dobila zadatak da pripremi nacrt strategije koja bi trebalo da zaustavi rat u Bosni i Hercegovini. Vođa tima bio je Toni Lejk, tadašnji savjetnik predsjednika za nacionalnu bezbjednost, a cilj je bio da se "stavi na papir": šta bi američka administracija trebalo da uradi, kako bi trebalo da izgleda budući mir i kako bi se sve to izvelo. Na tzv. endgame papiru radili su zajedno predstavnici Stejt departmenta, Ministarstva odbrane i Kabineta ambasadora SAD pri UN-u. Konačni paket dokumenata, odnosno scenario po kojem bi rat u BiH bio zaustavljen, Toni Lejk je prezentovao predsjedniku SAD 7. avgusta 1995. godine. Tog dana kreiran je nacrt strategije za zaustavljanje rata, kojeg je Klinton lično odobrio i kojeg je kasnije Toni Lajk prezentovao i evropskim partnerima. Ono što je važno za nas jeste da je upravo ovaj scenario sadržao konture budućeg mirovnog sporazuma za BiH, a u njegovih sedam tačaka, između ostalog, stoji: budući mirovni sporazum će biti sveobuhvatan, zasnovan na planu Kontakt grupe, posebno kada je riječ o podjeli teritorije po principu 51:49%; uključivaće međusobno priznavanje Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, kao i zaustavljanje svih vojnih operacija; SAD će "pritisnuti" sve strane da pregovaraju o više mogućih opcija, uvažavajući tada posljednje izmjene stanja na terenu; BiH će ostati jedna država sa jednim ustavom, ali će se sastojati od dva visokoautonomna entiteta - "jedan sa srpskom većinom i drugi sa muslimansko-hrvatskom većinom". Znali su tada arhitekte budućeg Dejtonskog mirovnog sporazuma da neki elementi neće zadovoljiti sve strane jednako, ali prisjetili su se metoda "štapa i šargarepe" i svim stranama prezentovali "ponudu koju nisu mogli da odbiju". Bošnjacima će NATO garantovati primjenu mirovnog sporazuma, Hrvati će dobiti ubrzano kretanje ka evrointegracijama, Srbi iz Srbije će biti oslobođeni sankcija, a za Srbe iz BiH legalno pravo na teritoriju unutar novoformirane države i mirna Bosna. Kad tome pridodamo da su osnovni principi budućeg mirovnog sporazuma usaglašeni između Republike Srpske i "Republike BiH" u Ženevi i Njujorku septembra 1995. godine uz snažne argumente kao što je 1.026 bačenih NATO bombi na srpske položaje tih dana, sve je bilo spremno za Dejton.
Tronedjeljna konferencija u bazi "Rajt Peterson" konačno je rezultovala međunarodnim mirovnim sporazumom koji je tada verifikovan, a kasnije u Parizu potpisan, decembra iste godine. Suštinski i provedbeni dio Dejtonskog sporazuma čine aneksi koje su potpisala dva entiteta. Drugim riječima, da u Dejtonu nisu definisani aneksi, posebno Aneks 4 - Ustav BiH, čije su strane potpisnice Republika Srpska i Federacija BiH, vjerovatno bi dejtonska konferencija doživjela neuspjeh. Ali kako to nije slučaj, danas s pravom možemo da konstatujemo da je politički dogovor strana, među kojima je i Republika Srpska, uspostavio politički sistem BiH, što je konačno dovelo do okončanja rata. Dakle, današnja Bosna i Hercegovina je nastala u Dejtonu i važno je naglasiti da je atribute države stekla tek poslije provedenih izbora 1996. godine, kada je uspostavljena vlast na cijeloj teritoriji i čime je obuhvaćeno kompletno stanovništvo, što do tada "Republika BiH" nije imala, bez obzira na međunarodno priznanje.
Kada se vratimo na dileme sa početka teksta, jasno je da ne možemo posmatrati Dejtonski mirovni sporazum kao privremenu etapu, nego kao međunarodni ugovor kojeg prije svega štiti Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora i svako jednostrano negiranje ili revidiranje bi dovelo do kraja prije svega današnje BiH, koja je iz njega direktno proizašla. Tako da savjet spomenute evropske poslanice da je vrijeme da se sa BiH skine "luđačka košulja" zvana Dejtonski sporazum i da bi EU kroz politiku proširenja trebalo da izvrši izmjene Dejtonskog sporazuma definitivno ne doprinosi dobrim odnosima, kao ni samoj BiH. Siguran sam da evropska poslanica ne bi željela da dođe do još jednog referenduma o npr. pravima srpskog naroda ugroženim od strane EU u Republici Srpskoj kojoj su upravo SAD dale međunarodno-pravni subjektivitet u Dejtonu, a mnoge tadašnje supersile to i posvjedočile.
(Autor je viši asistent na Fakultetu političkih nauka Banjaluka)
20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.