Prije otprilike mjesec dana sam se vratila iz posjete Bosni i Hercegovini, tačnije Srebrenici, gdje se obilježavala dvadesetogodišnjica krvavog genocida, najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Svečanost ovog nadasve tužnog čina, kao i glavni razlog zbog kojeg smo se tamo okupili, bila je u sjenci napada na srpskog premijera, koga su brzo evakuisali i odveli na sigurno, ali je gorak okus ostao.
"I dalje etnički motivisane podjele nadglasavaju priču o zajedničkom, mirnom životu, i dalje su rane ratova i te kako bolne, i dalje postoji ta najopasnija podjela - Vi i Mi", pomislila sam u trenutku kada se čitava masa ljudi na srebreničkom mezarju uskomešala, a muftija ih pozvao da se umire i da ne šire mržnju.
A kako i ne bi postojala kad BiH posljednjih dvadeset godina - od Dejtonskog sporazuma iz novembra 1995, koji je okončao rat do danas - funkcioniše na osnovu etničke, narodnosne podjele.
"Ako ne uspijemo, rat će se nastaviti i buduće generacije će nas sigurno smatrati odgovornim za posljedice", rekao je na početku istorijskog susreta trojice lidera Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana američki državni sekretar Voren Kristofer u vjetrovitoj vazduhoplovnoj bazi u Ohaju. I upravo to je vjerovatno odzvanjalo u glavama svih uključenih u nalaženje rješenja praktično nemoguće misije: okončati surov rat, a pritom zadovoljiti apetite predstavnika sva tri naroda.
Čelična volja i vješta, strpljiva diplomatija arhitekte Dejtonskog sporazuma Ričarda Holbruka i njegovog motivisanog tima je, iako prvih deset dana konferencije u Dejtonu bez uspjeha, na kraju ipak urodila plodom. Nakon brojnih iscrtanih karti s novim granicama, dogovorima o podjeli teritorija, pregovaranjima do dugo u noć i ispijenim viskijima, nova država je dobila jasan institucionalni okvir: BiH čine Republika Srpska sa 49 odsto teritorije i Federacija Bosne i Hercegovine sa 51 odsto teritorije.
Vjerujem da su svi pregovarači u trenutku donesene odluke imali na umu samo jedno: rat je okončan, naši ljudi neće više stradati. S obzirom na ozbiljnost situacije i na ogroman broj žrtava, ovdje se radilo o nužnosti donošenja mirovnog sporazuma i izgleda kao da nije bilo vremena za sagledavanje posljedica ovakvog sporazuma. U stvari, donijet je bio sporazum koji je institucionalizovao etnički motivisane interese, a glavnim akterima u ruke dao oruđe za njihovu realizaciju. Prema riječima Florens Artman, nekadašnje desne ruke glavnog tužioca Suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije Karle del Ponte, ovakav pristup američke diplomatije bio je izuzetno pragmatičan i kratkoročan, imajući za rezultat novu kartu BiH koja je legitimizovala ratom i zločinima okupirane teritorije.
I ne samo to. Dejtonsko uređenje države čini BiH praktično hendikepiranom, zatrovanom korupcijom i pomirenom sa činjenicom da tamo vlada bezvlašće, a ne pravna država i evropske vrijednosti. O kompleksnosti njenog uređenja i nefunkcionalnosti jasno govori i sljedeći podatak: tokom posljednjeg boravka u BiH sam čula podatak da je u BiH oko sto tzv. zaštićenih lica, ljudi na visokim položajima za koje je potrebno omogućiti određenu mjeru zaštite. Poređenja radi, u mojoj državi Sloveniji ima pet takvih osoba. Paradoksalno je da država koja je tako zadužena, nezaposlenost na izuzetno visokom nivou, gdje su mladi lišeni iole obećavajuće perspektive, ima toliko ministara, visokih funkcionara i da iziskuje toliko novca samo za održavanje sistema.
Sistema koji ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Sistema u kojem je moguće blokirati odluke koje su dobre za državljane BiH, ali ne odgovaraju nekim dijelovima vlasti. To je u stvari sistem u kojem tri društva žive odvojeno, paralelno, svako u svom svijetu čiji centar nije nužno i glavni grad BiH - Sarajevo.
Postavlja se pitanje kako to promijeniti, šta je potrebno učiniti da bi BiH postala funkcionalnija država u koju je moguće prenijeti pravnu tekovinu Evropske unije. EU je u posljednjoj godini prešla sa pravnog na tzv. ekonomsko-socijalni pristup, izgubivši nadu da presuda u slučaju "Sejdić i Finci" može da dovede do dogovora predstavnika svih konstitutivnih naroda i promjene Ustava. U isto vrijeme, EU je BiH jasno stavila do znanja da se ne šali kada je u pitanju nov pristup, baziran na rezultatima pri sprovođenju reformi, i da je njeno strpljenje na izdahu. Pravila igre su jasna: napredak u reformama koje su nužne za bolji život građana, a u zamjenu finansijska sredstva, i naravno status kandidata za priključivanje EU.
U narednim mjesecima će biti zanimljivo pratiti kako BiH prihvata ovu "ponudu" EU i sa kolikom dozom ozbiljnosti su lideri BiH spremni da naprave korak naprijed. S obzirom na prilično neodlučno odigranu ulogu pri zaustavljanju rata 1995. godine, gdje su kormilo čamca za spasavanje preuzele Sjedinjene Američke Države, EU ima sada jedinstvenu šansu da kroz politiku proširenja otvori i pitanje Dejtonskog sporazuma i uzme u obzir mogućnost njegove zamjene. To iziskuje jaku volju sa obje strane. Konstruktivno ponašanje bh. politike tokom posljednje posjete članova Predsjedništva BiH u susjednom Beogradu, poslije incidenta u Srebrenici, uliva nadu za mirniju i bolju budućnost i ja želim da vjerujem da će taj cilj biti i ostvaren.
Dvadeset godina poslije Dejtona krajnje je vrijeme da se BiH skine "luđačka košulja", kako mnogi nazivaju Dejtonski sporazum, i da se obuče u odijelo oslobođeno nacionalizma, satkano od zajedničkih ciljeva, evropskih vrijednosti, kulture dijaloga, poštovanja ljudskih prava i tako vrati dostojanstvo svim svojim građanima, nevezano za njihovu etničku i vjersku pripadnost. Upravo oni već decenijama žive zajedno, na istoj grudi, i zajedno će živjeti i u budućnosti.
Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.