Svih proteklih gotovo dvadeset godina o Dejtonskom mirovnom sporazumu i svim njegovim aspektima primjene i implementacije govorili su mnogi.
Širom svijeta organizovani su razni zvanični i nezvanični naučni i politički skupovi, u BiH takođe, i uvijek se postavljalo pitanje da li je ovaj međunarodni sporazum dobar ili nije i da li ga treba mijenjati ili dograđivati. S ove distance posmatrano, objektivno se može postaviti pitanje: jesu li u proteklih dvadeset godina strane u sporazumu postale svjedoci, a svjedoci strane?
Iako je Pariski opšti okvirni sporazum za mir u BiH sa svojih 11 tačaka predstavljao manifestaciju "potrebe za sveobuhvatnim sporazumom koji će učiniti kraj tragičnom sukobu u regionu", suštinu čini 12 aneksa.
Ono što je diskutabilno je pitanje da li se sastavnim dijelom Dejtonskog mirovnog sporazuma mogu smatrati i brojne odluke Savjeta za implementaciju mira, koji je svojim rezolucijama, deklaracijama i kominikeima suštinski uticao na sve društvene tokove u BiH u proteklih 20 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma.
Dejtonski mirovni sporazum je sigurno uspješan i u dvadesetoj godini od kada je potpisan na iskustvima njegove primjene može se s pravom konstatovati da je temelj bez alternative, na kojem dalje treba graditi slobodno demokratsko društvo BiH.
Ovaj sporazum treba posmatrati s njegova dva ključna aspekta koja opredjeljuju njegovo trajanje. Prvi aspekt obuhvata rezultate sporazuma u implementaciji, stabilizaciji i učvršćivanju mira u BiH. Rat koji je trajao gotovo četiri godine i imao je pomiješane karaktere međuetničkog, vjerskog i građanskog sukoba sa snažnim uticajem sada susjednih zemalja Hrvatske, Srbije i Crne Gore, ali i zemalja iz islamskog svijeta, ostavio je za sobom ukupno oko 100.000 mrtvih i nestalih osoba. Iza rata je ostalo više od 200.000 ranjenih s raznim stepenima invalidnosti, preko milion i po izbjeglica i raseljenih ljudi, potpuno razrušena saobraćajna i komunalna infrastruktura, uništena privreda, razrušeni objekti za stanovanje, uništen stočni fond, ogromna površina pokrivena raznim vrstama mina i međuetnička i međureligijska mržnja.
Drugi aspekt sporazuma obuhvata rezultate u društvenoj tranziciji iz jednopartijskog socijalističkog u demokratsko društvo političkog pluralizma i slobodnog tržišta i regionalnoj i globalnoj integraciji zemlje. Po završetku rata BiH je bila formalno država bez državnih sposobnosti za funkcionisanje, entiteti su bili države, a država je postojala samo na papiru sporazuma. Odmah poslije rata prvi saziv Savjeta ministara BiH imao je tri ministra, a danas Savjet ministara BiH ima deset ministara i predsjedavajućeg. S enitetskog nivoa u nadležnost države prešle su određene kompetencije posebno u oblasti bezbjednosti. Formirani su jedinstvena obavještajna služba, jedinstvena carinska služba, jedinstvena služba indirektnih poreza, jedinstvena komanda odbrambenim sistemom, jedinstvena državna granična služba, Sud BiH i Tužilaštvo BiH s odjeljenjima za ratne zločine, Državna agencija za istrage i zaštitu i čitav niz agencija kojima upravlja država. Izvršene su brojne reforme, obrazovanja, pravosuđa, ekonomije, bezbjednosti i raznih drugih oblasti. Iako su ove promjene sprovođene često i uz direktan intervencionizam visokog predstavnika u BiH, njihovo implementiranje omogućilo je da BiH završi pregovore s EU o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju još 2007. godine, a tokom maja 2015. godine stupio je i na snagu. RS, entitet u BiH, sve poslijeratno vrijeme intenzivno učestvuje u društvenim promjenama i predstavlja stabilan dio BiH. U RS ne postoji nijedna politička stranka koja zagovara rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dejtonski sporazum je u svojoj primjeni u posljednjih dvadeset godina imao dva ključna aspekta - prvi i prioritetni, posebno u prvim godinama iza rata, učvršćivanje i stabilizacija mira, i drugi sekundarni u prvim godinama iza rata, a danas prvi i prioritetni u dvadesetoj godini od završetka rata, društvena tranzicija i evropska integracija.
Oba ova aspekta opredijelila su događaje u proteklih 20 godina i još više će opredjeljivati u narednim godinama, što će neminovno otvarati pitanje ima li ovaj sporazum svoj kraj u smislu ili potpunog napuštanja njegovih rješenja ili modifikacije tih rješenja u novim društvenim okolnostima.
Najveća dilema je u procjeni interakcije ova dva ključna aspekta Dejtonskog mirovnog sporazuma, uz stalno pitanje ugrožavaju li jedan drugog jer su podjednako važni za dugoročnu stabilnost BiH.
Stava sam da sva dosadašnja uspješnost Dejtonskog mirovnog sporazuma leži u njegovoj evoluciji u proteklih 20 godina implementacije. Dovoljno je širok u svojim formulacijama Aneksa 4 ili, preciznije, Ustava BiH, da omogućava svaku vrstu unutrašnjeg dogovora o društvenim promjenama. Sve dok politički predstavnici RS učestvuju u promjenama koje omogućavaju državi da se razvija, a da se pri tome ne ugrožava vitalni entitetski status i interes, nema razloga da promjene ne budu podržane.
Garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, u stvari najmoćnije države svijeta, danas vode globalnu politiku borbe protiv međunarodnog terorizma, a ova globalna strateška promjena pomjera fokus interesovanja na područja koja se karakterišu kao mogući izvor terorističke opasnosti. Ova globalna promjena utiče i na politiku prema regionu i mijenja pristup prisustvu u regionu primjereno potrebama globalnog interesa stabilnosti. Novi problemi za BiH predstavljaju kleroradikalni i militantni islamski pokreti, koji postaju sve više globalna teroristička prijetnja i ne smiju se potcjenjivati.
Garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma su u posljednjih dvadeset godina donijeli više strateških odluka koje su modifikovale njihov mandat u BiH, da se s pravom može konstatovati da su ove promjene mandata rezultat globalne strategije prema regionu jugoistaka Evrope, a posebno zapadnog Balkana, a inderektno i praktično priznanje uspješnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Još 2006. godine Upravni odbor za implementaciju mira u BiH donio je odluku o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika u BiH, što je trebalo da se dogodi u prvoj polovini 2007. godine, ali je odluka od tada do danas više puta prolongirana, tako da visoki predstavnik u BiH i dalje egzistira, ali s malobrojnim osobljem i već dugo bez intervencionističkih mjera. Smisao ove međunarodne funkcije nadzora nad procesom sprovođenja mira odavno je izgubljen i ova funkcija objektivno više nema nikakvog smisla u BiH. Kancelariju visokog predstavnika u BiH treba što prije zatvoriti.
Prethodno potvrđuje da je opšte opredjeljenje i u EU da se mandat OHR transformiše u novi mandat u skladu s činjenicom da se u BiH okončala faza implementacije i stabilizacije mira i da je odavno otpočeo novi proces integracije i tranzicije ka EU u skladu s globalnom političkom i bezbjednosnom strategijom prema cijelom regionu.
Aneksi DMS su velikim dijelom realizovani, mir učvršćen, uspostavljen relativno stabilan progresivno konstantan demokratski razvoj, kao i razvoj neophodnih funkcija države.
Mnogi danas tvrde da je došlo vrijeme da evropska faza zamijeni dejtonsku fazu BiH. Stava sam da evropska faza ne može zamijeniti dejtonsku fazu. Evropska faza će nastavi dejtonsku fazu BiH, jer dejtonska i evropska faza nisu u konfliktu i suprotnosti, već su komptabilne i nadogradive. U stvari, faza stabilizacije mira prerasta u fazu evrointegracije. Vjerujem da je svim akterima sadašnjih i budućih procesa evrointegrisanja jasno da uvijek moraju imati u vidu da je državna funkcionalnost BiH potrebna, ali da nam je jednako potrebna i funkcionalnost entiteta. Jedno ne smije biti u sukobu s drugim i jedno se može nadopuniti drugim.
Na kraju, imajući u vidu sve prethodno, mislim da sam u stvari rekao da smo na početku. Treba biti realan, ništa nećemo izgubiti ako očuvamo stabilan i dugoročan mir u ovoj zemlji i svako ko o ovoj zemlji razmišlja i želi joj dobro mora imati u vidu da ona mora biti podjednako po volji sva tri njena konstitutivna naroda. Sva rješenja njenog unutrašnjeg uređenja moraju biti rezultat ove nezamjenjive konstante, za njeno dobro, ali i za dobro ujedinjene Evrope.
Autor je bivši predsjednik RS
20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.