Prije 20 godina međunarodna zajednica je bila prisiljena direktno intervenisati da se zaustavi krvavi bratoubilački rat "svih protiv svih", koji je pratio nasilni raspad bivše Jugoslavije - nekada moćne jedinstvene države Južnih Slovena.
Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini je značio kraj ratnim operacijama, razdvojio sukobljene strane, položio kamen temeljac nove multietničke i multikonfesionalne države na načelima široke autonomije. Teško je precijeniti značaj Dejtona u ovom smislu.
Iako zvuči banalno, 20 godina je dug period. Možda ne u smislu istorije, ali svakako sa tačke gledišta ljudskog života. Tokom ovog perioda u Bosni i Hercegovini je odrasla i sazrela nova generacija koja ne zna za strahote rata, eksplozija, bombardovanja i snajperista. I to nije malo. Ali očigledno to nije dovoljno. Nema društva koje bi moglo živjeti samo od istorije, uspomena i preživljavanja. Ali ovakvu situaciju sada vidimo u Bosni i Hercegovini. Društvu je potrebno stalno kretanje prema naprijed, razvoj i usavršavanje, pri tome pokretačke snage ovih procesa moraju se nalaziti u srcu društva. Ali to se nije desilo.
Učešće vanjskih snaga u upravljanju prilikama u BiH je prvobitno imalo presudni značaj. Mirovni sporazum je rođen preko okeana, nametnut narodima Bosne i Hercegovine od strane međunarodne zajednice, koja je na sebe preuzela posebnu glavnu ulogu u njegovom sprovođenju i odgovornost za organizaciju bolje budućnosti nove države. Čini se da je prije 20 godina to bio logičan i prihvatljiv izlaz. Pitanje je sada da li smo uspjeli izvršiti postavljeni zadatak... Teško je dati jednoznačni odgovor.
Princip ravnopravnosti konstitutivnih naroda i raspodjele nadležnosti između dva entiteta i vlasti na državnom nivou udario je temelj novom sistemu, od čijeg integriteta je zavisila čvsrtoća i efikasnost cijele administrativne izgradnje. Uz dosljedno ispunjavanje dejtonskih principa i odredaba Ustava, Bosna i Hercegovina je mogla postići stabilnu državnu strukturu. Sada vidimo da do toga nije došlo.
Nažalost, dio međunarodne zajednice, koja je odgovorna za podsticanje procesa nacionalnog pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini, je razmatrao stanje u zemlji kao neku vrstu "istorijskog i socijalnog eksperimenta", sebe smatrao "supervladom" i dodijelio sebi pravo da diktira ovoj suverenoj i nezavisnoj državi uslove, pravila i načine ponašanja, ali i samog njegovog postojanja. I ne bi to bilo problem da je to dovelo do pozitivnih rezultata. Međutim, spomenuto "ručno upravljanje" i pokušaji neopravdanog miješanja, između ostalog i s ciljem nasilne unitarizacije BiH, koja nije predviđena Dejtonom, tokom dvije decenije ne samo da nisu obezbijedili dostojanstveni socijalni i ekonomski razvoj bosanskohercegovačkog društva, nego su pogoršali situaciju i pojačali već postojeće duboke rascjepe u društvu.
Ubijeđeni smo da je vrijeme da se ekperiment vanjskog protektorata nad nezavisnom Bosnom i Hercegovinom zaustavi. Taj eksperiment ne samo da ponižava narode s bogatom istorijom državnosti, nego i objektivno pravi dodatne prepreke na suverenom putu pomirenja i razvoja, rađa osjećanje neispunjenosti, stavlja u položaj totalne zavisnosti, oduzima inicijativu i primorava ljude da žive s prošlošću. Namjere koje proizlaze od strane međunarodne zajednice da "usrećuju" BiH na osnovu vlastitog pogleda na njenu budućnost su sumnjive i sa tačke gledišta iskrenosti i mogućnosti sprovođenja. Na kraju krajeva, veliku cijenu za takvo eksperimentisanje će platiti narodi Bosne i Hercegovine.
Došlo je vrijeme da napokon dozvolimo narodima BiH da preuzmu punu odgovornost za sudbinu svoje zemlje u svoje ruke, odgovornost za njihovu sadašnjost i budućnost bez upliva Kancelarije visokog predstavnika i stranih ambasada, da ne postoji bojazan od povika i blokada sa njihove strane, da ne čekaju milostinju, da ne moraju slušati dijeljenje lekcija sa strane, već da žive svoje živote, da sami odrede svoje prioritete i načine njihovih postizanja. Možda će nekoga začuditi da ova ideja dolazi od predstavnika Ruske Federacije - države članice Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mirovnog sporazuma, jednog od garanata Dejtona i aktivnog učesnika u procesima regulisanja u Bosni i Hercegovini. Ali naš osnovni stav jeste da je rigidni međunarodni protektorat odavno iscrpljen i da je postao kočnica razvoju BiH. Intervencionizam, posredovanje i arbitraža visokog predstavnika više nisu potrebni i došlo je vrijeme da njegova kancelarija bude konačno zatvorena. Ustav u obliku u kojem je zamišljen i usvojen predstavlja čvrstu osnovu za razvoj bosanskohercegovačke države. Smatramo da bh. društvo treba da pošalje međunarodnoj zajednici odgovarajuću i nedvosmislenu poruku, koja onda u cijelom svijetu mora da bude prihvaćena. To ne znači da Bosna i Hercegovina mora ostati sama. Nikako, BiH kao ravnopravan i poštovani član međunarodne zajednice i sada je u punoj mjeri prisutna u sistemu globalnih veza.
Ruska Federacija smatra BiH važnim političkim, trgovinskim i ekonomskim partnerom.
Autor je ambasador Ruske Federacije u BiH
Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" će u naredna tri mjeseca dva puta sedmično objavljivati prigodne kolumne i feljtone.
Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.
Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.